Emir Suljagić i Reuf Bajrović oglasili se tekstom u kojem navode da je došao kraj secesionističkim politikama Milorada Dodika i Dragana Čovića

Gdje smo sada mi, naivni, što smo se dizali na „Hej Sloveni“ – pjevao je, onomad, Đorđe Balašević

Od izbijanja novog korona virusa (Covid-19) i rasta broja žrtava i inficiranih osoba, te globalnog širenja zaraze, na društvenim mrežama, kao i među istraživačima i stručnjacima, vodila se žestoka rasprava o učinkovitosti političkih sistema u reagiranju na virus i bavljenju njegovim posljedicama na zdravstvenom, političkom i ekonomskom planu

Nedavno sam pišući o mostarskoj književnosti i književnicima analizirao koliko u ovom dobu, potpuno pomjerenih vrijednosti u kulturi i umjetnosti, gradu na Neretvi i Radobolji nedostaje ozbiljna izdavačka kuća, ali ponad svega stravičan udarac mostarskom stvaralaštvu zadalo je naprasno gašenje časopisa Most

U raznim razdobljima života čovjeku postavljaju različita pitanja. Kao na primjer “šta bi volio biti kada odrasteš?” obično glase prva pitanja, onda slijede “kako ide škola,” “imaš li curu,” “šta ćeš upisati,” “gdje se planiraš zaposliti,” “kada ćeš se ženiti”, “kako su djeca,” i tako dalje. Ovim starim kao što sam ja postavljaju pitanja kao “jesi li zalio ruže,” “kada će unuci navratiti,” “reče li komšiji da utiša onaj televizor,” “jesi li uzeo terapiju,”

Vlastiti svijet smo onečistili, dramatično i temeljito smo ga dehumanizirali. I nismo to učinili samo razaranjem cijeloga niza zemalja, posebno onih na Bliskom istoku gdje je nastao osvit ljudskoga roda u civiliziranosti. Upravo tamo pravimo stravičnu pustoš, zatiremo sve vrijednosti i usavršavamo iskustva nehumanosti. Mrzimo se i kidišemo jedni na druge, uprkos tome što je Bog – Svojom neizrecivom Plemenitošću – kazao kako nas je stvorio različitima samo zato da bismo se međusobno upoznavali

Sedmi dan sam u kući. Prošetam se do balkona. Poslodavaci su mi na vrijeme obezbijedili rad od kuće. Znam da sam radi toga sretnija od mnogih koji nemaju sada luksuz da se izoluju i zahvalna sam kolegicama i kolegama koji sada potežu deblji kraj

Još malo pa ništa više nije isto. Ni hijerarhije, ni prioriteti, ni kriteriji... Hoće li se promjena dogoditi za 15, 45, 60, 90 dana ili je već tu samo je mi ne želimo vidjeti uopće nije bitno.

Kad čujem da su Srbi ugroženi odmah obiđem podrum. Da provjerim uslove za duži boravak. Jedanput kad su Srbi bili ugroženi proveo sam s porodicom četiri godine pod njihovim granatama

Već neko vrijeme čestitam ti praznike sa sjetom, zapravo – ophrvan tugom zbog bolesti koju proživljavaš četvrt vijeka i zbog bola koji ti zadaju neki tvoji sinovi bestidnim nepoštovanjem prema tebi a koji ne uspijevaju shvatiti kako si upravo ti, kao njihova Mati, najvažniji dio njihova pometena bića