Dodik i njegovi saveznici nisu krili da im je strategija očuvati “zaleđeni konflikt u Bosni” dok se ne promijene međunarodni odnosi

Profesor Dubravko Lovrenović često nam je na predavanjima spominjao njemačkog historičara Johanna Droysena, koji je za historiju govorio da je "spoznaja ljudskog društva o sebi samom i ne predstavlja 'svjetlo i istinu', već potragu za njom". U Bosni i Hercegovini se, nažalost, traga za revizijom, zapravo negacijom povijesti, a politika je koristi da zadrži postojeći sistem privatnih etničkih feuda. Jedan od rijetkih gradova gdje se ti feudi fizički dodiruju je Mostar

Jedna od osnovnih funkcija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine jeste da je on čuvar Ustava Bosne i Hercegovine i institucionalni garant za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ustanovljenih Ustavom Bosne i Hercegovine i instrumentima Aneksa I Ustava.

A oni su ti "mali Dodici". Oni su ti, koji su više svoijim instinktima, nego spoznajnim moćima shvatili kako i na koji način mogu igrati na političkoj nacionalističkoj sceni u RS-u. Nadaju se prostoj biologiji po kojoj će jednog nacionalistu s Karadžićem i Mladićem u srcu, zamijeniti drugi nacionalista sa Karadižćem i Mladićem u srcu. I nekako se nadaju da će baš oni biti ti.

Kada vam osuđeni i presuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj stoluje u parlamentu, predstavlja političku, društvenu, spisateljsku, izdavačku i rijaliti zvijezdu, onda je vaša kuća – kuća ratnog zločinca

Nakon vulgarnog ispada nekoliko učenika srpske nacionalnosti u Osnovnoj školi u Srebrenici koji su se na Savindan fotografisali u učionici vjeronauke u narodnim nošnjama, a onda se potpisali kao "braća četnici", uslijedio je protest roditelja bošnjačke djece, a onda i "pojašnjenje čitave situacije" načelnika opštine Mladena Grujičića. A bolje da nije

"Gdje li ste sad, negdašnji moji drugovi? Gdje si, Krsto 'Buvo', Hamide 'Rusu', Dule Dabiću 'Hajduče'? Zašto se ne javite starom drugu? Dosta smo hljeba zajedno pojeli, izvukli more kazni, naskitali se, napričali, naigrali... Gdje li ste to otišli? Kakve li vas igre odvukoše da me više ne čujete?

"Bog je ljubav i ko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje, i Bog ostaje u njemu", kaže apostol Jovan Bogoslov, Hristov ljubljeni učenik, u Prvoj sabornoj poslanici. I još: "A ko ne voli, nije poznao Boga, jer Bog je ljubav". Hrišćanstvo je, pre svega, religija ljubavi, i to najveće koja se uopšte može zamisliti. Prema crkvenom učenju, Bog je stvorio svet slobodno, iz ljubavi – što bi bio hrišćanski odgovor na čuveno filozofsko pitanje "zašto postoji nešto, a ne ništa"

Kad je, 10. decembra 1999, preminuo predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman najbolji odgovor na pitanje šta će to značiti za Hrvatsku dao je prvi američki ambasador u Hrvatskoj Piter Galbrajt (Peter Galbraith): "Tuđman je imao dva sna: nezavisna Hrvatska i Hrvatska u Evropi. Prvi san je ostvario a drugi se može ostvariti samo nakon njegove smrti"

Društvenim mrežama ponovo se kao pošast širi zastrašujući videosnimak na kome sjajno raspoloženi gosti na nekom veselju igraju kolo, uz užasavajuće stihove