Poslednjih dana svedoci smo burnih dešavanja u Crnoj Gori. Razlog za sučeljavanje predstavnik6 odnosi države i Crkava i verskih zajednica na teritoriji Crne Gore

Priča o Andriji Mandiću i neredima koje je, kao lider ekstremističkog opozicionog Demokratskog fronta u Crnoj Gori izazvao, u neku je ruku klasična priča iz rubrike Crna hronika

Bauk autošovinizma nije nikakav bauk. Nisu autošovinisti počinili genocid u Srebrenici, bombardovali Sarajevo i Vukovar, provodili brutalno etničko čišćenje, odvodili ljude u logore, palili bogomolje. A šovinisti su sve to činili

To je onaj junoša što je virio iz šešira Miloševićeve žene Mire Marković dok je njihova bračna i vanbračna kamarila ubijala snajperima djecu po Sarajevu.

Kažu da slika vrijedi hiljadu riječi i trenutno svjetskim medijima i privatnim društvenim mrežama kruži slika Christine Doctare na kojoj je skinula svoju medalju, Nobelovu nagradu za mir, koju je dobila zajedno s kolegama još 1988. dok je služila kao prvi švedski ljekar u UN-u. Ali, nije ta slika ona koja govori hiljadu riječi nego njene riječi kojima izjavljuje da se odriče tog zasluženog ordena vrijede više od hiljadu slika, a i 12.000 stranica nekih poznatih knjiga

Počašćen sam što mogu pridružiti glas protestu koji se dešava u Štokholmu. Naš protest nam daje priliku da svijetu kažemo istinu o genocidu i istinu o međunarodnoj agresiji počinjenoj protiv Bosne i Hercegovine od strane Srbije i Hrvatske od 1992. do 1995. godine

Evo pitanja za kviz: Kada novinarka Media servisa Andrea Barać upita Kolindu Grabar-Kitarović zašto je na Facebooku objavila fotografiju osuđenoga ratnog zločinca Slobodana Praljka povodom dvogodišnjice njegove smrti, a ova odgovori da ne želi odgovoriti, kako šuti predsjednica Republike Hrvatske?

Kad je Nikola Koljević 1997. godine umro, nakon što je samom sebi pucao u glavu, mudri je Marko Vešović, poetikom twitera, koji se pojavio mnogo poslije, sažeo jedan život i smrt: „Jadni Nikolica, pogibe od zločinačke ruke“. Ništa što je prethodilo Koljevićevu sudioništvu u zajedničkom zločinačkom pothvatu, koji su predvodili Slobodan Milošević i Radovan Karadžić, ne može utjecati na temeljnu definiciju jednog života: umro je ratni zločinac, koji je nekoć prije toga bio šekspirolog, uglađeni profesor, ugodan u društvu, naoko benigan

Ne znam da li postoji – i ne znam da li je ikada postojala – država koju su mnogi tako dugo, tako uporno nastojali uništiti kao što nastoje uništiti tebe. Prije četvrt vijeka na tebe ja nasrnula četvrta po snazi armija u Evropi; razdirali su te iznutra i spolja, čerečili, nastojeći dokazati kako si, šta više, povijesna greška iako si ti, draga moja, povijesno mnogo starija i stabilnija od njih: upravo povijest stotinama godina – pa i sada – ovjerava tvoju postojanost, povijesnu utemeljenost i razložnost

Nesretnike koji su krenuli na put bez povratka u pravcu bogatih zemalja EU teško da je mogla zadesti gora sudbina nego da im ruta za bolje sutra prolazi kroz ovu i ovakvu državu. Dobro, gore je plutati u gumenom čamcu na nemirnom moru punom ajkula ili zalutati na granicu obećane zemlje za desničare, Mađarske. Ali nije puno gore. Biti migrant u BiH je strašno, između ostalog, jer od svega što ti ljudi rade u ovoj poremećenoj državi se pravi skandal.