Bosna joj je bila u fokusu petnaest godina, prvo kao ministarki za unutrašnje poslove, kada je brinula o 20.000 naših izbjeglica, koje su u prvoj polovici devedesetih došle u Dansku

I kao što sam prije godinu i po dana na ovom mjestu ukazao da je više nego jasno da političari imaju svoje tužioce, sudije i svoje članove VSTV-a, tako su danas ogoljeni do srži i oni deklarativni profesionalno-etički principi bh. pravosudne zajednice.

Živimo, nažalost, u vremenu u kojem je mnogo popularnije veličati „herojstva“ ustaša, četnika i drugih zlikovaca i domaćih izdajnika, nego partizana.

O konstantnom prilivu migranata u BiH pisao sam u više navrata u e-medijima, videći u toj činjenici vrlo važan faktor dalje destabilizacije BiH koja je inače nestabilna, na samome rubu opstanka. Pri tome sam uvijek – kao i sada – naglašavao da imam empatiju, zaista, prema migrantima koje, u većini, nevolja tjera iz njihovih domovina u svijet, u neizvjesnost.

Kada smrtovnicama možeš prekriti pola Prijedora i kad je polovina njih bez fotografije zato što se bebe nisu stigle uslikati, onda čovjek naprosto zanijemi.

Izjave pojedinih bošnjačkih političara i komentatora ovih dana problematiziraju vjerski (i nacionalni) identitet nemuslimana u političkom prostoru. Problematizira se ono što nemuslimani jesu, a ne ono što čine. Takvi stavovi mogli bi izazivati sumnju u mogućnost suživota, a možda i zabrinutost, koja generira nove podjele i druge ekskluzivizme.

Htjela sam da ovo bude pismo. Problem je nastao onda kada sam shvatila da bi pismo trebalo da bude propisno adresirano i da osobu kojoj želim pisati nemam kako adekvatno osloviti. Osloviti je sa gospođo? Draga? Poštovana? Ništa od toga nije iskreno, a ni istinito.

Jeste li čuli za "Karavan prijateljstva" na kojem učestvuju učesnici tradicionalnog Interkulturalnog kampa Strgačina-Rudo i čiji je organizator Udruženje "Nada" iz Rudog? Jeste li čuli za Milenu Kujundžić i zašto niste? Znate li da je ona trenutno najveći heroj u Bosni i Hercegovini?

Ima nas nekolicina, učenika nekadašnje Osnovne škole „Veselin Masleša“ i nekadašnje Pete gimnazije, koji drugujemo zajedno već 50 godina.

Ramiz Hodžić promatra svoju kćerku Anesu od osam godina. Gleda sina Asima, on ima šest godina. I onda pogleda na ženu Enisu u punoj snazi. Njoj je 28 godina. Nema veće sreće od porodice. A svi su zajedno.