Piše: Dženan Kulović (Al Jazeera Balkans)

Danas živimo unutar takvog političkog sistema koji promovira višestranačje koje prosječnom čovjeku zavrti mozak.

Velika većina ljudi glasa srcem podržavajući (ili kažnjavajući) one ideologije koje odgovaraju njihovim sopstvenim (ili tuđim) interesima. Skoro nema zemlje koja neće kazati kako jedan prosječan glasač izgleda upravo ovako.

Takvo ponašanje glasača prilikom odlučivanja kome dati svoj glas možemo objasniti dvojako: prvo, ili loše vođenom politikom koja ima snažnu ideologiju; ili drugo, lošom ideologijom koja ima dobro skrojenu politiku koju građani prepoznaju. Jedno je sigurno. Rijetko koji birači pristupaju detaljnoj analizi politike ili ideologije onda kada trebaju dati glas nekoj političkoj partiji. Većinom tome pristupaju intuitivno.

Nakon pojavljivanja briljantne knjige Kapital u 21. vijeku koja razotkriva ideje društvenih nejednakosti koje bogatim priskrbljuju veće bogatstvo i siromašnim uzimaju ono malo što imaju, Thomas Piketty, najugledniji francuski ekonomista današnjice i profesor Pariske škole ekonomije, nastavlja nepogrešivo kritizirati isprazne desničarske i ljevičarske politike koje upropaštavaju društvo današnjice.

Ekonomski poredak je vještačka tvorevina

Pikettyjeva najnovija knjiga, koja predstavlja svojevrsni nastavak njegovog ranije spomenutog opus magnuna, nedvosmisleno kritizira sadašnju ekonomiju. Autor tvrdi kako postojeći ekonomski poredak nije nastavo prirodnim putem nego predstavlja vještačku tvorevinu čijem nastanku nije kumovao niko drugi nego prilegovane socijalne grupe.

Zahvaljujući dominantnim ideologijama koje su tada zagovarali uspjeli su nametnuti cijelom društvu ovaj ekonomski poredak.  Takve ideologije, tvrdi ovaj prominentni autor, čovječanstvu nisu donijele nikakvog dobra. Njihova dominacija proizvela je brojne nesreće poput kmetstva, robovlasništva, kolonijalizma, socijalizma, komunizma, fašizma, hiperkapitalizma unesrečivši time milijarde ljudskih života.

Razvijeni građanski poredak treba funkcionirati temeljem demokracije koja podrazumijeva drugačije shvaćanje vlasništva. Njegovo primarno oličenje postaje vidljivo prilikom pokušaja uređenja poslovanja velikih europskih korporacija kada zakonodavci teže razdvojiti pravo na vlasništvo od prava na upravljanje korporacijom otvarajući prostor profesionalizaciji menadžerskog kadra.

Sudeći prema nedavno objavljenim istraživanjima uglednog britanskog magazina The Economist moguće je zaključiti kako velike, globalno prepoznatljive kompanije, nisu lišene prekomjernog utjecaja vladajućih političkih partija na rezultate poslovanja. Tako ojačana sprega megavlasništva i moći, kako navodi Piketty, podriva i unakažava opstojnost ionako uzdrmanog kapitalizma.

Ideološki ukorijenjena nejednakost

Zbog toga autor postojeći kapitalizam naziva krhkim, čitaj neodrživim, naslućujući neki sasvim novi ekonomski poredak koji uvažava pravedniju raspodjelu dohotka. Jedan ugledni hrvatski filozof analizirajući ovo autorovo djelo navodi kako ugledni  francuski ekonomista pomalo sarkastično primjećuje kako su moderne nejednakosti pravedne jer su nastajale pristankom pa otuda zaključuje kako ih se glasači mogu riješiti samo onako kako su na njih pristajali.

Zbog toga autor ovog bestselera ispisanog na više od hiljadu stranica pokušava ponuditi neku bolju viziju svijeta. Smatra kako ekonomska nejednakost nije prirodna već duboko ideološki ukorijenjena što nameće zaključak kako istu nije moguće mijenjati tržišnim zakonima nego politikom.

Ova teza predstavlja temeljnu potku njegove nove knjige kojom uspijeva nametnuti nejednakost kao problem broj jedan današnjice.

Istražujući povijesni razvoj nejednakosti raznih drevnih kultura, naprimjer od životnih navika drevne Mezopotamije do uloge bahmana unutar Indije, odnosno, modernih kultura, naprimjer od moderne dvoipostoljetne prošlosti Francuske do modernih korporativnih odbora Švedske autor navodi kako je početkom dvadesetog stoljeća samo dvadeset posto najbogatijih švedskih državljana imalo pravo glasa na bilo kojim izborima. Princip nije bio jedan čovjek jedan glas nego stepen imovinskog stanja.

Težnja ka pravednijem društvu

Glasovi bogatijih mogli su dostići vrtoglavu vrijednost do stotinu povlaštenih glasova. Dolaskom socijaldemokrata početkom tridesetih godina prošlog stoljeća stvari nisu više bile iste. Švedska uvodi progresivne poreze kojima finansira zdravstveni sistem dajući jasan primjer kako ideološka transformacija može mijenjati regulatorni okvir koji pokušava ublažiti nejednakost.

Temeljem ovih primjera autor predlaže izbalansiran pristup ekonomiji, na jednoj strani i ideologiji, na drugoj strani. Spas vidi promovirajući ideju participativnog socijalizma koja zagovara ideologiju jednakosti. Iako struka ove njegova prijedloge često smatra pomalo naivnim nema sumnje kako pravedniji poredak neće doći ukoliko budemo mislili unutar postojećih pomalo retrogradnih okvira.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.