U bosanskohercegovačkoj javnosti, posebno među Bošnjacima, nameće se dilema koja je u svojoj biti vještačka i višestruko je kontraproduktivna

Ali, treba imati na umu da je (veliko)srpski plan u provedbi već stoljeće i pol, a da se san o banovini sanja još od vremena AS i niti su realizirani, niti će se prestati sanjati još 300 godina...

Godinu dana od sklapanja istorijskog Prespanskog sporazuma, zvanično Skopje je i dalje ostalo kratkih rukava

Srebrenica je nikad ispričana priča. Koliko god priče koje slušamo svakodnevno razumnog čovjeka rastuže i rasplaču, s druge strane postoje dešavanja i priče u Srebrenici koje čovjeku razum razore i svaku nadu za bolji i ljepši život unište.

Svi oni koji su ubijeni u većinski muslimanskom i bošnjačkom Višegradu pobijeni su da bi bila stvorena Republika Srpska

Bosna joj je bila u fokusu petnaest godina, prvo kao ministarki za unutrašnje poslove, kada je brinula o 20.000 naših izbjeglica, koje su u prvoj polovici devedesetih došle u Dansku

I kao što sam prije godinu i po dana na ovom mjestu ukazao da je više nego jasno da političari imaju svoje tužioce, sudije i svoje članove VSTV-a, tako su danas ogoljeni do srži i oni deklarativni profesionalno-etički principi bh. pravosudne zajednice.

Živimo, nažalost, u vremenu u kojem je mnogo popularnije veličati „herojstva“ ustaša, četnika i drugih zlikovaca i domaćih izdajnika, nego partizana.

O konstantnom prilivu migranata u BiH pisao sam u više navrata u e-medijima, videći u toj činjenici vrlo važan faktor dalje destabilizacije BiH koja je inače nestabilna, na samome rubu opstanka. Pri tome sam uvijek – kao i sada – naglašavao da imam empatiju, zaista, prema migrantima koje, u većini, nevolja tjera iz njihovih domovina u svijet, u neizvjesnost.

Kada smrtovnicama možeš prekriti pola Prijedora i kad je polovina njih bez fotografije zato što se bebe nisu stigle uslikati, onda čovjek naprosto zanijemi.