Ovih dana u entitetu Republika Srpska obilježava se 22 godine od egzodusa sarajevskih Srba. Organizuju se parastosi, ljudi se sakupljaju i pričaju o svojim mukama. Zaista, zaista, grozomorno je to vrijeme bilo. Taj mart 1996. godine kada je preko 120.000 Srba napustilo Sarajevo.

Radnja se dešava u splitskoj luci: otet je autobus krcat američkim turistima riješenim da posjete Međugorje. Mlađahni otmičar, koji se odaziva na ime Zijad, tečnim BHS jezikom zahtijeva da mu se omogući najkraći prolaz do Bosne i Hercegovine! Dramu efikasnom akcijom okončavaju elitne postrojbe policije Republike Hrvatske: otmičar je savladan, taoci spašeni i nastavljaju svoj pohod Gospi.

"Izvinite, Srbi u Prijedoru, što sam lijepio zastavu BiH na prikolicu. Neću nikad više i poštujem Republiku Srpsku i Milorada Dodika".

Kulturolog, pravnik i publicist Srđan Šušnica, zaposlen na radnom mjestu revizora učinka u Glavnoj službi za reviziju javnog sektora bh. entiteta Republika Srpska, dobio je otkaz. Među razlozima otkaza navodi se i da je Šušnica javno govorio da je bh. entitet Republika Srpska 'genocidna tvorevina'.

Ovog mjeseca, tačnije 13. marta, navršit će se tačno deset godina od kako je Valentin Inzko postao visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini.

Nerijetko se i s razlogom ljudima u BiH čini kako oni što upućuju razne poruke s govornica imaju jako malo doticaja sa stvarnošću. Njihovi životi, borbe sa življenjem i preživljavanjem, kojih, očito, nemaju, govore tomu u prilog. Tako brojne izjave zvuče kao otkrivanje tople vode i padanje s nekog nevidljivog Marsa na zemlju natopljenu teškim, vidljivim blatom.

Jer da nije bilo jednog naroda i Armije BiH Bosna i Hercegovina bi prestala postojati još 1992

Jeste li čuli za Uzeira Bulutovića, Mušana Husovića i Fatimu Sarač? Najvjerovatnije niste. Riječ je o starijim ljudima. Dobrim ljudima. Poljoprivrednicima iz sela Kukurovići. Imali su mnogo toga lijepog da kažu o sebi, svom životu, životu svog sela. Ali te priče nikada nećemo čuti.

Ratni zločinac Ratko Mladić hoće da posjeti grob kćerke Ane, koja se ubila. Traži to od suda zemaljskog. Suda haaškog. Možda bi i bilo civilizacijski pustiti ga da to učini jer ne mjeri se ljudskost odmazdom nad zlom. Možda bi to i bilo ljudski, jer čovjek je čovjek i čovjek ljudskim aršinima mjeri čak i zjenicu oka zločinačkog.

U naslovu svoje zadnje kolumne u Večernjem listu Nino Raspudić se pita zašto je glup...