Analize: Tri Vučićeva plana za Balkan

Analize: Tri Vučićeva plana za Balkan

Piše: Faruk Kajtaz (Starmo.ba)

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić uporno traži „dobar razlog“, zbog koga bi u nekoj od varijanti priznao nezavisnost Kosova. Uz određene „poklone“.

Teško da je velika novost da Vučić razmatra „sve opcije“, pa i priznanje nezavisnosti, kako se voli reći, „južne srpske pokrajine“, ali to želi uraditi na način da cijena tog, za njega ipak rizičnog poteza, bude što viša, prenosi StarMo.

Pa nije bez veze,  poznati srbijanski pjesnik nacionalističte provenijencije, Matija Bećković, prije par godina u poetskom zanosu izjavio kako je Kosovo „najskuplja srpska reč“. Sada znamo kako se ne radi samo o pjesničkoj metafori ili nekakvoj alegoriji, već je zaista u pitanju dilema; Ako prodamo Kosovo šta, gdje i koliko dobijamo?

„Mi tražimo da se borimo za svoj interes i da izvučemo za naš narod i Srbiju naviše što možemo“ – kazao je ovih dana nakon razgovora sa državnim sekretarom SAD Mikeom Pompeom Vučić, potvrđujući da se iza kulisa već uveliko trguje različitim opcijama i mogućim rješenjima.

Vučić nudi svašta, Amerikanci još ne izlaze sa konačnim stavovima... Što se tiče Srbije, Vučić bi „ugrabio“ koliko je to moguće, ali se ne bi previše bunio i ukoliko „prođe“ neko od manje ambicioznih rješenja, pod uslovom da se dobije dobar dio onoga što se traži.

Tri plana iz Beograda

Vučić, dakle preferira opciju „razgraničenja“, odnosno bolje reći podjele Kosova i moguću razmjenu teritorija. Radi se o maksimalističkoj opciji u kojoj bi se Vučić mogao srbijanski nacionalistima i Crkvi „pohvaliti“ komadićem Kosova, ali i potencijalno otvoriti pitanja granica na nekim drugim prostorima Balkana, poput recimo BiH! Poveznica između Kosova i RS za Beograd je uvijek bila itekako aktuelna, bez obzira na mlaka diplomatska uvjeravanja iz Beograda kako „Srbija poštuje Dejton i celovitost BiH“.

Ostala „otvorena pitanja“, poput industrijskih i energetskih kapaciteta bi se rješavala „džentlmenskim sporazumom“, dok bi se crkve i ostala SPC-a imovina  na Kosovu mogla eventulano proglasiti diplomatskim misijama i time joj se dati eksteritorijalnost.

U ovom maksimalističkom paketu Vučića, imo još malih „poklončića“ za Srbiju na koje Vučić potencijalno računa, poput ubrzanog pristupa Beograda EU ili pak pronalaženja rješenja za statuse srbijanskih zajednica u Crnoj Gori, Makedoniji, pa čak i u Hrvatskoj.

Tako nekako izgeda Vučićev maksimalistički plan za Kosovo, a šta su moguće druge opcije?

Varijanta 'B' Vučićevog plana ne uključuje prekrajanje granica, ali predviđa neki oblik teritorijalne samouprave na dijelovima Kosova, gdje većinu čine Srbi. Okvirno, teritorij sjeverno od Ibra... Kosovo i Srbija ostaju u postojećim granicama, dok bi se model moguće srpske samouprave dodatno „peglao i usavršavao“. Sve ostalo ostaje manje-više isto kao i u „velikom planu“...EU, crkve, SPC, možda i nešto u BiH, ako „bude prilike“.

I na kraju Vučićeva „posljednja linija odbrane“...nema nikakve ozbiljne samouprave na Kosovu, osim lokalnih pitanja po pitanja kulturnog identiteta, ali ima obećanja laganijeg puta u EU, dobijanje specijalnog statusa po pitanju vojne neutralnosti, ali i ono za srbijanske nacionaliste najvažnije – „oživljavanje Izvornog Dejtona“ o čemu Milorad Dodik već godina uporno „tupi“, forsirajući tako praktičku podjelu BiH i povratak na opciju tri federalne jedinice na čemu mu itekako „sekundira“ i Dragan Čović.

Geopolitički poker na Balkanu

To su ta tri plana koje Aleksandar Vučić planira prodati, prije svega Amerikancima, nadajući se da je sa Trumpom stigla i neka nova politika SAD u ovom dijelu Evrope.  Zalog za ovakav pristup je naravno „najskuplja srpska reč“. Kosovo je zapravo za Vučića tek „zlatna dionica“ sa kojom namjerava trgovati i prodati je velikim igračima uz dobru nadoknadu, jer  prema vlastitom priznanju „radije uvažava realnosti, nego mitove“.

Odlaskom kod Pompea uz sekundiranje bivšeg premijera Velika Britanije Tony Blaira, koji je bio jedan od onih koji je NATO bombama kažnjavao Srbiju za politiku iz devedesetih, Vučić je započeo završnu fazu svoje trgovačke misije.

Na Zapad on odlazi sa više verzija mogućeg raspleta, ali i sa savim jasnom podrškom Rusije i zvanične Moskve....uglavnom velika geopolitička pokeraška igra na Balkanu ide dalje. Vučić traži novo dijeljenje karata i lagano hvata pogled kibicera iz Moskve...

Zvanično Sarajevo, zato mora dobro otvoriti oči i biti do kraja upoznato sa svime što Vučić nudi i kako na to reagiju u SAD. Planovi predsjednika Srbije nisu nimalo naivni, posebno u dijelu gdje se u različitim varijanta otvoreno aludira na BiH.

U svjetskoj politici nema emocija i preovladavju samo intreresi, dugoročni ili kratkoročni. Sarajevo zato mora sve dobro pratiti, kako BiH ne bila „kolateralna šteta“ dogovora Kosovara i Srba na Balkanu.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar