Ako ništa drugo, »fenomen Komšić« pokazuje da ne postoji tek jedno »hrvatstvo«. Ne postoji – kad smo već prisiljeni o tome raspravljati – samo tuđmanovsko, mrzovoljno, isključivo, u sebe zatvoreno »hrvatstvo«, koje sebe dokazuje tek time što se odvaja od sebi sličnih, pa u tome odvajanju ne preže, vidjeli smo, ni od zločinačkih metoda.

Otkako sam bolestan i samim tim manje prisutan u javnom životu, počeli su mi se obraćati ljudi s pitanjem šta je to sa mnom, da li sam zaista toliko bolestan da ne mogu učestvovati u javnom životu, imam li neke probleme egzistencijalne prirode, ili probleme u odnosima s ljudima...

Kažu da su prvi posjetioci kino-predstava u panici skakali sa svojih sjedišta i bježali iz sale kada bi na platnu vidjeli voz što im se, vjerovali su, približavao. Prvi bioskop u Crnoj Gori otvoren je 1910. godine na Cetinju. Njegov vlasnik bio je Ljubomir Tamindžić.

Prof. dr. sc. Mirjana Kasapović iskoristila je analizu općih izbora u Bosni i Hercegovini da ponovno izlije svoju žuć i bijes na našu državu i društvo. Izbor Željka Komšića, političara „skromnog političkog znanja i obrazovanja, čaršijske političke retorike i stila“ samo je povod za to.

Nekadašnji hercegovački privredni gigant Aluminij iz Mostara ponovo je glavna vijest u domaćim medijima, ali ovaj put ne zbog velikih poslovnih uspjeha, što je bio čest slučaj u bogatoj prošlosti ovog preduzeća, već zbog krize koja je dovela do toga da dođe u pitanje i opstanak Aluminija.

Večeras sam se odlučio na to, ali ni sam ne znam kako bih ti pojasnio sve što osjećam, kako bih ti rekao sve što želim reći...

Ejub Kučuk, direktor marketinške agencije Mita koja je u ranijem periodu vodila predizborne kampanje Stranke demokratske akcije, oglasio se na svom Facebook profilu povodom enormnog broja prigovora na ovogodišnji izborni proces u BiH, čije su sve strelice upućene upravo ka SDA.

Nekada se prosvjeta cijenila, nekada davno, kada je bilo sve drugačije... Kada je bilo više ljubavi i poštovanja. Učitelj se volio i kada je s razlogom djecu korio. Jer, razumni su tada znali da taj poziv i nije lak, jer za njega treba strpljenje i takt.

Trebalo je biti stijena pa ne zaplakati u petak naveče u Banjaluci. Trebalo je biti nešto manje od čovjeka, pa biti u Banjaluci, a ne doći na veliki skup grupe "Pravda za Davida". Nema te grčke tragedije, nema tog iskonskog patosa, nema te katarze teoriijske koja može dočarati ono što se desilo na Trgu Krajine.

„Ima na Dobrinji u Sarajevu mjesto gdje se spajaju ulice đenerala Draže Mihailovića i Želimira Vidovića Kelija, fudbalera Sarajeva. Kelija su četnici odveli iz kola hitne pomoći dok je prevozio ranjenike i ubili. To je današnja BiH, nažalost.“