"Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je oslobađajuću presudu protiv šestorice pripadnika jedinice 'Simini četnici' za ubistvo 27 romskih civila i za rušenje džamije u selu Skočić kod Zvornika u julu 1992. godine

U jednom se trenutku činilo kako je propaganda stvar prošlosti i kako se za njom, nakon završetka Hladnog rata i kolapsa totalitarnih režima te trijumfa liberalnih demokratija, ne poteže, jer je takav način komunikacije s javnošću jednostavno postao "providan". Javnost u slobodnim i otvorenim društvima, mudrovalo se, medijski je pismena i osviještena da se s njom više ne može na taj način manipulirati

Turski birači su 24. juna izašli na birališta da glasaju na presudnim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Zabilježena je visoka izlaznost od preko 80 posto

Policajac Huso Kurspahić je iz zatvora oslobodio Sredoja Lukića, a ovaj mu je potom zatočio i zapalio porodicu u živoj lomači koja je odnijela 140 djece, žena, staraca...

Uvijek kada govorimo o negativnim pojavama u društvu, kao negativca markiramo onaj subjekt koji „kreira“ negativne pojave, trendove i td. Takav pristup – medijski i kritički općenito – neadekvatan je i kao takav je principijelno neučinkovit.

U saradnji sa Ambasadom Republike Turske u Sarajevu, bh. informativni servis INS prenosi tekst generalnog sekretara i glasnogovornika Predsjedništva Turske Ibrahima Kalina koji je objavljen u časopisu "Daily Sabah"

Znate onaj vic kada dođe student na ispit i preda prazan indeks: – “Uh, uh! Kolega sumnjam da će proći, ali ću vam postaviti par diskutabilnih pitanja! Koje godine je bačena bomba na Hirošimu?” – “1945”, odgovori student – “Koliko je ljudi poginulo?” – “Oko 8000” – “Imena kolega, imena!!!”

U svome višedecenijskom iskustvu birokratija u Bosni i Hercegovini uspjela je obesmisliti svaku svrhu svojeg „služenja“ građanima zbog kojih postoji, pa se, umjesto u servis kakve-takve zdravstvene pomoći, zahvaljujući tradiciji korupcije i javašluka, pretvorila beskrupulozni galimatijas koji maltretira i na slamku vadi dušu stanovnicima ove zemlje.

Trebalo mi je jako puno priprema i nagovaranja da dovedem oca Adolfa Zvonimira Pilsela u Hrvatsku.

Kada je u ljeto 1992. godine televizijski novinar Smiljko Šagolj iz opkoljenog Sarajeva, preko Ilidže gdje mu je srpska vojska upriličila topao doček i svečani ispraćaj, stigao u zapadnu Hercegovinu, među „svoj narod“, lokalni Hrvati su u njega gledali kao u Nečastivog, utvaru kakvu ni u najcrnjim snovima nisu mogli prizvati.