Piše: Edin Urjan Kukavica

Nije se predugo čekalo na novu svinjariju MD – u režiji DL – kojom ćemo se svi mi zabaviti da se oni ne bi morali baviti ozbiljnim temama. Rezervnog sastava policije trebalo bi da se boje najprije Srbi u RS. To bi, ako ništa drugo, nakon događanja sa Trga Krajine ili Trga Davida Dragičevića trebalo da bude jasno i najglupljem čovjeku u tom dijelu Bosne i Hercegovine, prenosi NAP.

Među Srbima u RS-u će se momati 1000 ko-zna-kakvih likova, legalno naoružanih puškama, sa ovlaštenjima ne samo u suprotnosti s Ustavom BiH, evropskim konvencijama o ljudskim pravima te Zakonom o krivičnom postupku BiH... nego i sa zdravim razumom naročito u dijelu koji predviđa mogućnost „legendiranja“ odnosno skrivanja identiteta kad funkcioniraju kao informatori ili prikriveni istražioci, sa mogućnost da liši slobode osobu ako postoje osnovi sumnje da je počinila krivično djelo i ako postoji bilo koji razlog naveden u Zakonu o krivičnom postupku RS...

Za koga, a protiv koga će raditi ovih 1000 – u početku 100-200 osoba, kako reče čovjek sa najurokljivijim očima na svijetu – ostaje da se vidi ali je i na prvi pogled, koliko god bio urokljiv, jasno da će migranti (kojih u RS-u uopće nema) biti njihova posljednja briga... 

Kako god bilo, svi dobronamjerni u ovoj zemlji bi se konačno trebali zabrinuti ne samo što se sve češće govori o „ne daj Bože“ i „daj Bože“. Predugo se šuti o tome da je rat jedina dovoljno velika koprena kojom bi se sakrili svi lopovluci, krađe, pljačke, pronevjere, nepodignute optužnice, nepokrenute krivične prijave i neprocesuirana nedjela protiv zemlje, društva, države i (svih) naroda. I to je samo jedna stvar o kojoj bi trebali brinuti. Druga, neusporedivo ozbiljnija je činjenica da izgleda, ne postoji način da se okupi koalicija zainteresiranih osoba, ljudi, organizacija... bilo koga i bilo čega koji bi se (za)bavili povećanjima egzistencijalnog minumuma, izbornog cenzusa i koeficijenta inteligencije umjesto broja naoružanih ljudi i puščanih cijevi, budžeta, paušala, redovnih i vanrednih primanja budžetskih korisnika, poreza, parafiskalnih nameta... 

Zašto je toliko teško okupiti bošnjačku koaliciju ili makar koaliciju za Bosnu zainteresiranih stranaka (ovaj me pojam „probosanski“ iz kože istjeruje)? Je li problem u onima koji je okupljaju: 1. Zato što je SDA do sada iznevjerila povjerenje svih stranaka i partija koje su ikada koalirale s njom na bilo kojoj razini i u bilo kojem kapacitetu te, stoga niko ne želi biti (ponovo) prevaren?

2. Zato što su SDA-ovi reprezentativci u toj koaliciji likovi sa kojima niko ne želi imati bilo kakvog posla?

3. Zato što niko nije siguran u šta se doista, upušta, šta ga u toj koaliciji čeka i za što bi mogao biti (su)odgovoran?

4. Zašto su se njegovome ocu na poziv odazivali svi – i oni koji su ga voljeli i oni koji nisu - Ili je ipak

5. problem u samom BI i najužem krugu njegovih suradnika? Naprimjer... AO, AS, ŠDŽ... ili savjetnika koje u amanet ostavio svom nasljedniku u Predsjedništvu okupljenih samo po jednom pravilu za koje sam jučer čuo: „prijatelj porodice“(?!)? 

Ili je pak problem u onome oko čega bi se ta koalicija trebala okupiti. 

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

NAPOMENA: Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora, a ne nužno i stavove Bh. informaitvnog servisa INS.