Krajnje je vrijeme i posljednji trenutak da se sa genocida u Bosni i Hercegovini skine ljaga „opštinskog genocida“.

Gotovo četvrt vijeka dokazuje se disfunkcionalnost DAYTONSKE BOSNE I HERCEGOVINE. Njeni konstruktori bili su zamislili taj Mirovni sporazum privremenim – kao mjeru za hitno zaustavljanje rata – a da se potom taj Mirovni sporazum dograđuje, transformira itd.

Posjeta Vladimira Putina, predsjednika Ruske Federacije Beogradu, te potpisivanje dvadesetak novih sporazuma između dvije zemlje, uključujući i sporazume o saradnji iz oblasti vojne industrije predstavlja kulminaciju revizionističke ruske vanjske politike na Balkanu.

Trideset godina i četiri rata kasnije, opet sve isto.

Ugledni beogradski književnik, esejista i dramaturg, jedan od osnivača protumiloševićevskog Beogradskog kruga 1990. godine i veliki borac protiv nacionalizma, Filip David, primijetio je ovih dana, i ne slučajno, da je Srbija glavni uzrok nestabilnosti regiona.

Kada tvrdimo da period opake pometnje u Bosni i oko Bosne traje preko 150 godina, onda mislimo da se ta pometnja ključno odnosi na bosansko stanovništvo od kojih uglavnom svi mogu trasirati, ocrtati i vratiti unazad dugu istoriju svoje porodice koja je u ogromnom broju slučajeva vezana isključivo za ovu zemlju.*

Austrougarska okupacija jeste ostavila traga u bosanskom narodu i sigurno je prvih godina, nakon poraza bosanskih branilaca 1878. godine bilo dosta i otpora novoj vlasti i iseljavanja Bošnjaka

Čisto da se zna kako Banja Luka živi svoju 1992. godinu i etničko čišćenje u kontinuitetu.

Ponašanje zvaničnika političkog establišmenta Srbije i manjeg bh.entiteta Republike Srpske koji se ogleda u konstantnom negiranju genocida govori nam o već dobro poznatom političkom diskursu koji svoje utemeljenje nalazi u Memorandumu Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Sve do sad, uvjeravali su nas da smo na kolosjek naše nedavne tragedije stali isključivo našim grijehom i da je put kojim smo pošli samo naš izbor, da nas niko i ni pod kakvim prilikama pri tome nije „ohrabrivao“ političkim i diplomatskim pritiscima u vrijeme agresije na našu zemlju, da u odgovornosti za civilizacijski sunovrat koji se zbio u okupiranoj i od cijelog svijeta napuštenoj Bosni mjesta ima samo za njen progonjeni i genocidom trijebljeni narod.