O tome kako izgleda put u EU i NATO na bosanski način možda najslikovitije govori spomenik podignut palim srpskim borcima u prostoru nekadašnjeg koncentracionog logora Trnopolje u blizini grada Prijedora, u kojem su bili zatočeni, mučeni i ubijani bošnjački i hrvatski civili. Teško da ćete sličnu situaciju naći negdje drugdje na evropskom kontinentu.

Još od maja namjeravao sam posjetiti Nađu i Hajrudina na Korčuli, a došao sam im istom u ponedjeljak, na samom izmaku ljeta. Nismo se vidjeli valjda dvije godine.

Kome je upućena ta suptilna poruka o kojoj govori visoki zvaničnik međunarodne zajednice u BiH, možda je otkrio prilično nervoznom reakcijom sam predsjednik bh. entiteta RS Milorad Dodik.

Nije sporno da su najpoznatiji crtači državnih granica na salvetama poslije Drugog svjetskog rata, u omiljenom Titovom lovištu Karađorđevo, bili Slobodan Milošević i Franjo Tuđman...

Bio je ozlijeđen u političkom skandalu i njegovi stavovi o međunarodnim pitanjima su se 1992. još uvijek promatrali kao oni u razvoju; ipak, senator John McCain bio je, bez sumnje, američki ratni heroj, a ja sam se trebao suočiti s njim u CNN-ovoj debatnoj emisiji Crossfire

Jedini razlog postojanja Bosne može biti borba za društvo koja ne isključuje drugog i drugačijeg, posebno kad je u pitanju duhovna sloboda...

Ima ona narodna koja kaže: dara je prevršila mjeru. Ne znam šta je dara, ali savršeno znam kada se takav moment desi u političkom životu BiH. Naravno, desio se on sto puta do sada ali je malo ko na to obraćao pažnju, jer se svi zasite tog „prevršavanja“ mjere, i onda ono postane skoro normalno.

Novovjekovna BiH politička scena oduvijek je bila bogata smicalicama, podvalama, lažima, raznim vrstama manipulacija, poigravanja emocijama, iskorištavanja religijske i nacionalne pripadnosti, poigravanjem strahovima i izazivanjem vještačkih društvenih tenzija i kriza u interesu dnevno-političkih potreba.

Predsjednik Republike Srpske i predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik opet je oborio vlastiti neslavni rekord u zapaljivosti i malignosti predizbornog titranja nacionalističkim i anticivilizacijskim stremljenjima svog biračkog tijela: nagovijestio je da se Republika Srpska upušta u službeno poricanje ili, u najmanju ruku, relativiziranje genocida u Srebrenici.

Možda se Aleksandar Vučić i odrekao svoje griješne prošlosti, ali nepokorna prošlost nema namjeru da se odrekne njega. Zamaskirana tankom evropejskom glazurom, vreba iz prikrajka, skrivena u dubini duše, uvijek spremna da ga zaskoči