Optužbe za radikalizaciju Bošnjaka na temeljima njihovog vjerskog identiteta su konstantan narativ koji se na ovim prostorima promoviše već decenijama. On je ovih dana ponovo aktuelan i optužbe za to kako se „islam u Bosni mijenja“ mogu se čuti od visokih političkih zvaničnika zemalja okruženja, a eto sada i od nekih u EU, te brojnih kreatora javnog mnijenja iz medijskih i akademskih krugova zemalja bivše Jugoslavije.

Nepuna tri mjeseca uoči izricanja pravosnažne presude bivšem političkom i vojnom vrhu tzv. Herceg-Bosne na čelu s Jadrankom Prlićem, u kojoj će, prema mišljenju stručnjaka, vjerovatno biti potvrđena agresorska uloga Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini, sin prvog čovjeka „udruženog zločinačkog poduhvata“ dr. Franje Tuđmana, bivši svemoćni šef hrvatskih obavještajnih službi, dr. Miroslav Tuđman, pokrenuo je u medijima kampanju protiv BiH i njezinog vodstva tokom dvostruke agrsije na našu zemlju.

Pravi je trenutak da se od najviših instanci ove države, ali i Visokog predstavnika koji personificira, ili bi to barem trebao, instrument međunarodno-pravne zaštite političkog i svakog drugog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, zatraži oštra osuda i primjerena reakcija na najnoviji akt anticivilizacijskog obilježavanja 24. godišnjice osnivanja tzv. ''Hrvatske Republike Herceg-Bosne''.

Svake godine, u augustu, pokrene se priča o Povelji Kulina bana, o njenom značaju i eventualno „povratku“ u Bosnu i Hercegovinu.

Na osnovu istraživanja, iako brojčano među najmanjim u svijetu, Jevreji imaju najviše godina formalnog obrazovanja od svih vjerskih grupa, preciznije 13.4 godina. Na drugom mjestu su kršćani sa 9.3 godine formalnog obrazovanja, zatim budisti sa 7.9 godina a na zadnjom mjestu su hindusi i muslimani sa 5.6 godina školovanja u prosjeku. Dakle, muslimani imaju blizu dva i po puta manje godina školovanja nego Jevreji i blizu dva puta manje nego kršćani.

Borba protiv terorizma najdramatičnija je tema u svjetskoj politici danas. Tinja ispod nje i uporno i opasno zaoštravanje između Kongresa, medija i tamošnjih »liberalnih demokrata« s Rusijom. Ne zna se gdje je toj priči kraj

Gledam ovih dana šta se dešava u javnom životu Republike Srpske i mogu da primijetim da smo mi jedno potpuno nenormalno društvo. Javno mnjenje u Republici Srpskoj je razoreno, sluđeno i potpuno poremećeno.

Nismo navikli slušati ovakve prijetnje, posebno ne od političara s kršćanskim moralom i milosrđem. Možda je u pitanju graška. Možda su mediji pogrešno prenjeli. Ne mogu još uvijek da vjerujem da je to moglo izaći iz usta Bože Ljubića, koji izgleda tako miroljubiv (Ljubić) da ne bi ni mrava zgazuo a kamoli da poziva na rat po ipovijesnom modelu Rubikona.

Nakon što je ministar vanjskih poslova Austrije Sebastian Kurz izazvao veliku pažnju javnosti na Balkanu tvrdeći da se u Sarajevu ili Prištini, navodno, ženama plaća da potpuno pokrivene izlaze na ulicu kako bi „promijenile sliku u tim gradovima“, čovjek prosto pomisli kako bi bilo dobro da i stotinama hiljada nezaposlenih u ovoj zemlji, kao i u regionu, budu podijeljene te mahrame pa da i oni, rahat, ponešto zarade.

Dodjelom “Srca Sarajeva” Oliveru Stoneu Sarajevo Film Festival i njegov vlasnik Mirsad Purivatra demonstrirali (po)etiku Emira Kusturice i njegovog festivala na Mokroj Gori