Dobili ste priliku da održite prezentaciju pred važnim poslovnim saradnicima. Pripremili ste se, vježbali, vizualizirali tih petnaest minuta slave, da biste se ulazeći u salu u zakazano vrijeme spotakli.

U cilju afirmiranja istine o Srebrenici, ali i dijaloga o teškoj prošlosti naših prosotra, redakcija INS prenosi tekst „U čemu je tačno razlika?“ autora Alekseja Kišjuhasa u kojem povlači paralelu između genocida iz jula 1995. i nacističkih zločina '40-tih.

Predugo se u javnosti priča/raspravlja o hrvatskom pitanju, a da još niko nije objasnio čije je pitanje - hrvatsko pitanje u Bosni. Bošnjaci u Bosni (samo jedna trećina ukupnog broja Bošnjaka je u Bosni) nisu rješili ni svoje pitanje u Bosni, a uporno ih se proziva da su odgovorni, maltene krivi za hrvatsko pitanje u Bosni.

Milorad Dodik je u Bratuncu 12. jula, 2017. godine potvrdio tezu da onaj koji negira počinjeni genocid, spreman je počiniti novi genocid. Dodik je rekao: - Poznati su projekti raznih fondacija, prije svega islamskih, koje su tražili i usmjeravali svoje pare kako bi se ovdje uz Drinu vratili nakon otadžbinskog rata muslimani i da bi ponovo okupirali Drinu na taj način...

Upravljanje se odnosi na menadžera koji je u tom racionalnom procesu “rješavalac problema”, orjentiran ka organiziranju posla i sprovođenju konkretnog poslovnog plana.

Povodom 22. godišnjice, kako je naveo, srpskog Genocida nad Bošnjacima/Bosancima, reisu-l-ulema (1993. – 20102.) dr. Mustafa ef. Cerić uputio je svoje pouke ili poruke, koje prenosimo

Pokušaj da se ustanovi srpska slava negacije Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici uoči dženaze u Potočarima završio je neslavno. No, ima nešto u tom pokušaji korisnog. Naime, srpska glupost negacije Genocida probudila je u nama bosanski inad sjećanja na Genocid.

Kako je zvučna i privlačna riječ menadžer. Svi joj se nadamo i redovno izvršavajući radne zadatke u sebi pjevušimo „na vrhu uvijek ima mjesta, ako se krene sa dna“. U tom stihu bi se mogla pronaći cijela psihologija menadžmenta, tj. upravljanja, ali zavisi kako objašnjavamo put od dna do vrha.

O „bosanskim kraljevima hrvatske krvi“, najviše smo se naslušali tokom ratnih godina, poglavito kroz informativne emisije zagrebačke televizije, pa čak i one vezane za prilike na „južnoj bojišnici“ o kojoj je u svojim uspomenama nedvojbeno svjedočio hrvatski general Bobetko, kao agresiji na državu Bosnu i Hercegovinu.

Ali, kada nakon godina radnog staža, odlučite ostaviti posao i dobijete status nezaposlene osobe, živi ste svjedok tvrdnje s početka. Osjećate se kao lik iz vica kojeg pitaju da li je čitao «Na Drini ćuprija», a on ponosno odgovara: „Ma šta čito´! Hodo; po njoj“