25 godina nakon Daytonskog sporazuma još se mučimo s pitanjem: Zašto nije uspio

Sramna tabla sa imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama uklonjena je sa studentskog doma! To je sigurno najpozitivnija vijest u skorije vrijeme, iako bi se zdrav razum zapitao, zašto je uopšte i postavljana, no to pak nema veza sa zdravim razumom, sviješću i savješću

Hrvatska visoka politika i oni koji je predstavljaju, zaslužuje da joj se, u kontekstu poznavanja BiH, Daytona, ali i vođenja cjelokupne politike prema BiH i Hrvatima u toj državi (a Hrvati u BiH ne žive samo u Hercegovini, mada to službeni Zagreb voli “zaboravljati”!) jasno i glasno kaže: sjedi – jedan

Kojugod vakcinu protiv COVID-19 globalni igrači proglase spasonosnom i efikasnijom od ostalih 150-ak verzija koje su u završnici biotehnoloških istraživanja, bit će to još jedan očekivani dokaz sektaštva među velikim igračima i legitimizacija nejednakosti između zapadnih, istočnih i afroazijskih naroda, koje je globalna pandemija, umjesto ujedinjavanja, ponovo vratila u torove plemenskih zajednica. U tome, nažalost, vrlo predano sudjeluje i Evropska unija, sve do podjela na "naše" i "vaše" i na Balkanu

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku, Balkanu i po svijetu. Prof. dr. Anis H. Bajrektarević, šef katedre i profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija pripremio je sveobuhvatnu analizu pod nazivom „Binarizacija vanjske politike: Tko je izgubio Nesvrstane?“. U svojoj sveobuhvatnoj analizi analizira ulogu multilateralizma i postavlja pitanje, da li je v

Danas živimo unutar takvog političkog sistema koji promovira višestranačje koje prosječnom čovjeku zavrti mozak

Teorijski i praktično-politički nije nemoguće, a mi Bosanci to ponovo svjedočimo, da se jedna kategorija, u ovom slučaju "Daytonski mirovni sporazum“ kao termin toliko izliže od prevelike upotrebe da se njeno pravo značenje više tačno i ne zna. Ili se pravimo da se ne zna, što je opet naš slučaj

Mislim da je bio novembar 2006. godine kada sam, nekad na početku svoje novinarske karijere, otišao u Gornju Maoču. To odmetnuto selo na sjeveru Bosne, na obroncima planine Majevice, kontrolisao je kalesijski selefija Nusret Imamović. Nekoliko izrečenih prijetnji, malo “ilegalnog” snimanja i jedna izjava donijeli su mi prvu priču koja je izazvala reakciju javnosti

Sujeverno ubeđenje “o pokojniku samo najlepše” obeležje je licemerja i mahnite želje za dopadanjem većini, najveće je breme pod kojim posrće naša intelektualna javnost. Nema ne reči kritike, nego čak ni hladnih i objektivnih informacija iz života i dela Radovića, koje mogu osenčiti kratkovidu opsednutost recentnim političkim delovanjem najmoćnijeg velikodostojnika Srpske pravoslavne crkve

Moskva /Beograd/Banja Luka — Šta je zajedničko vlasti, ili bolje reći centrima moći, u Moskvi, Beogradu i Banja Luci? Odgovor je više nego jasan; Sve je u rukama smo JEDNOG čovjeka