Devedesetih godina prošloga vijeka, Slobodan Milošević javno je govorio o miru a u potaji je vadio tenkove iz garnizona i garaža, glasno je branio Jugoslaviju, a u tišini iscrtavao granice proširene Srbije, pokazivao spremnost na pregovore, a istovremeno ponavljao da “svi Srbi moraju živjeti u jednoj državi”

Osnivač i lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković već godinama izaziva burne reakcije srpskih nacionalista, ukazujući na sve zablude raznih "srpskih svetova" i sličnih anahronizama koje nikome, pa ni Srbima neće donijeti ništa dobro

Kad je nekadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić Hrvatima u BiH poručio da je Sarajevo njihov glavni grad, i da oni ondje moraju rješavati svoje političke i statusne probleme, a da Hrvatska može samo „malo pomoći” i to tako da stvara povoljnu klimu za razgovore s bošnjačkom političkom klasom unutar Federacije, a i s Bošnjacima i sa Srbima unutar države Bosne i Hercegovine, bio je to jedan od najboljih političkih dana za Hrvatsku...

Posljednja dešavanja u Crnoj Gori ponovo vraćaju u fokus ruski GRU. Zloglasnu rusku vojno-obavještajnu službu zaduženu za državne udare, atentate, trovanja, hibridne akcije i agresije, sajber napade, destabilizacije…

Teatralni govor o stanju Evropske unije koji je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen održala prošle srijede na plenumu Evropskog parlamenta drugo je njeno obraćanje ove vrste od kraja novembra 2019. godine, kada je izabrana na ovu visoku poziciju. Ni ovoga puta Zapadni Balkan se nije našao među najvažnijim godišnjim prioritetima evropskih institucija

Iskreno ne razumijem oklijevanje i strah u Sarajevu. Ima nas više. Imamo više para. Historijski, nikad nismo bili u boljoj poziciji, kako god se to činilo bilo kome. Odakle, osim iz konformizma dolazi, potreba da nekom drugom isporučujemo vlastitu sudbinu? Odakle potreba da neko drugi donosi odluke u naše ime?

Do prije nekih deceniju o Bosni i Hercegovini su pisali skoro isključivo stranci. To više nije slučaj. Pojavila se, slučajno jer nismo mi kao zajednica ništa uložili u to, generacija novinara, publicista, akademika iz Bosne i Hercegovine koji ozbiljno pišu o nama i pišu na engleskom, na ozbiljnim mjestima. Stvar je u tome da je jedna grupa akademika izvana dala sebi za pravo da pišući o nama definišu i naše iskustvo i imala je realno nekih petnaest godina da to uradi. Sa pojavom autentičnog i artikulisanog bosanskog glasa, počeo je da se mijenja i narativ

Ovo je vijest o Bosni i Hercegovini koju čini se niko ne poima: u praktičnom smislu, Ured visokog predstavnika (OHR), ključna međunarodna institucija uspostavljena u skladu sa Daytonskim sporazumom i zadužena za civilnu (političku) provedbu mirovnog sporazuma...

Kako se Mile Dodik dosjetio da u trenutku kada se svjetska javnost sve ozbiljnije fokusira na destruktivnu ulogu koju je sebi dodijelilo dio rukovodstva SPC - i to ne samo u Crnoj Gori nakon “dostojnog” ustoličenja mitropolita Joanikija, nego već decenijama na Balkanu - pokuša skrenuti pažnju na navodnu povezanost Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini sa političkim procesima

U civilizovanom svetu se čude kako je moguće da u 21. veku, usred Evrope, mesto hirotonisanja jednog popa može biti državno, nacionalno i sudbonosno pitanje prvoga reda, pa lome koplja oko toga milioni ljudi, šefovi država, premijeri, ministri, istoričari, akademici, analitičari, svi mediji, horoskobdžije, vračare... Talibanizacija pravoslavlj