Aktuelni slučajevi „lova na bjegunce“ u Bosni i Hercegovini koje bi, rahmetli Bahrudin Kaletović, „kol'ko ja kontam“, pravna država, kao, da hapsi, a oni, kao, bježe, podsjetio me na jednu porodičnu melodramu koja, ipak, potvrđuje da reda i zakona ovdje itekako ima.

"Destrukcija države se ne mjeri uvijek brojem tenkova koje možete pokrenuti, već brojem sudskih rješenja i potjernica koje odbijete provesti" – reći će jednom, vjerojatno, historičari za Bosnu i Hercegovinu pišući o 2025. godini.

Prije tačno godinu je bh. ambasador pri Ujedinjenim narodima u Ženevi Bojan Vujić „rođenu“ zemlju nazvao „najopasnijim izvorom terorizma u Evropi“, a za to su „odgovorni Bošnjaci […] Priliv stranih džihadista ozbiljna je teroristička prijetnja iz Bosne i Hercegovine […] pa treba biti oprezan prema određenim bošnjačkim učenjacima, klericima i političarima, koji predstavljaju umjerenu demokratsku fasadu, iako njihova privrženost, trenutni odnosi i pisanje pokazuju privrženost radikalnoj islamističkoj ideologiji.”

Da li smo u odgovornosti prema prirodi napredovali ili nazadovali u odnosu na prethodne generacije? Ostavljamo li budućim generacijama dobre prakse vrednovanja i čuvanja prirode?

Vidljivo je da se u svijetu mogu prepoznati bijedne kopije Trumpove politike koje predvode ljudi bez dostojanstva i vizije, nacionalisti skloni autokraciji, “brutalni kriminalci” poput Milorada Dodika, kako to reče republikanska senatorica Anne Wagner.

Bosna i Hercegovina u budućem periodu neće davati nikakva odobrenja za ulazak mađarskih vojnih i policijskih snaga u ovu zemlju te će od misije „Althea“ biti zatraženo izuzimanje mađarskog kontingenta iz EUFOR-a, koji je prisutan u Bosni i Hercegovini.

Nakon što je Viktor Orbán preuzeo vlast 2010. godine, Mađarska je prošla kroz proces sistematskog napuštanja liberalne demokratije i prelaska u “iliberalnu demokratiju”. Ovaj koncept, koji Orbán eksplicitno promoviše još od svog govora u Băile Tuşnad 2014. godine, postao je temelj i njegove vanjske politike. Sve izraženija izolacija Mađarske unutar Evropske unije (EU) zbog kršenja vladavine prava natjerala je Budimpeštu da traži nove saveznike — među državama Zapadnog Balkana. Srbija i Bosna i Hercegovina, kao zemlje u kompleksnom procesu evropskih integracija, postale su ključne tačke ovog interesa.

“Postoje destruktivni pojedinci koji zbog ličnog interesa ugrožavaju kolektivni interes Srba, Bošnjaka, Hrvata i ostalih građana. Da bi realizirali mračni plan, pokušavaju devastirati pravni poredak Bosne i Hercegovine. […]

Studentske demonstracije traju već mesecima i bude uspavano srpsko društvo iz letargije, apatije i nemoći. Studentima se pridružuju brojne društvene grupe, profesije, institucije… teško je čak i prebrojati ko je sve stao uz buntovne omladince i podržao njihove zahteve. Prosvetni radnici, poljoprivrednici, advokati, lekari, umetnici, sudije, univerzitetski profesori, široki krugovi građanstva, svi su se solidarisali sa studentima, oduševljeni njihovom pobunom protiv autoritarnog režima.

Kada je Donald Trump ponovno preuzeo predsjedničku poziciju u Sjedinjenim Američkim Državama, vječiti komentator The New York Timesa za vanjskopolitička pitanja i orientalist extraordinaire Thomas Friedman na stranicama istaknutih američkih novina napisao je jedan od savjeta: „Predsjedniče Trump, Vi možete preoblikovati Bliski istok ako se usudite“.