Odgovorno novinarstvo i pozitivne priče podržavaju ljudi koji vjeruju u istinske vrijednosti. Podržite Ins.ba. Podržite put Istine i Dobra. Više saznajte ovdje.

__________________________________________________________________________________________________

Piše: Eman Abu Zayed

Kada sam čula za ubistvo Mohammeda Noufala i njegovih kolega s Al Jazeere, moje prve misli bile su s njegovom sestrom, Janat.

Površno sam je poznavala s fakulteta; bila je pristojna djevojka s prekrasnim osmijehom. Studirala je digitalne medije na Islamskom univerzitetu u Gazi i vodila online prodavnicu u kojoj je prodavala modne dodatke za djevojke, prenosi Al Jazeera. 

Već je izgubila nekoliko članova porodice kada je primila vijest o bratovoj pogibiji. Mislila sam na nju i na razornu bol kroz koju sigurno prolazi. Mislila sam na to kako njena priča odražava sudbinu mnogih palestinskih porodica koje su, tokom gotovo dvije posljednje godine, ubijane polako. 

Dana 30. oktobra 2023., samo tri sedmice nakon početka rata, raketa je pogodila porodičnu kuću Janatine porodice u Džabaliji. Ona i njena braća i sestre su preživjeli, iako je Mohammed zadobio teške povrede. Njihovi tetka i tetak su, također, tada poginuli.

Godinu dana kasnije, 7. oktobra 2024., Omar, Janatin najstariji brat, poginuo je dok je pokušavao spasiti ranjene iz bombardovane kuće. Izraelska vojska je ponovo pogodila isto mjesto i ubila ga.

Zatim, 22. juna ove godine, ubijena je i njena majka Muneera. Bila je u posjeti rodbini kada je izraelska vojska bombardovala to područje.

Muneera je pogođena gelerima; stigla je živa u bolnicu, ali je preminula 39 sati kasnije.

"Slomio si mi kičmu, o Bože"

Dana 10. augusta, Izrael je bombardovao medijski šator u blizini bolnice al-Šifa, ubivši Janatinog brata Mohammeda i još šest novinara.

Sada su Janat ostali samo otac Rijad, brat Ibrahim i sestre Ola, Hadeel i Hanan.

„[Kada] je ubijen moj stariji brat Omar, čuli smo oca kako jeca i govori: ‘Slomio si mi kičmu, o Bože’,“ rekla mi je Janat kad sam stupila u kontakt s njom.

„Kada smo izgubili moju majku Muneeru, otac je promuklim glasom rekao:

‘Pogođeni smo’,“ nastavila je.

„Kada je poginuo moj brat Mohammed, novinar, nije rekao ništa. Nije vrisnuo, nije zaplakao, nije izustio ni riječ. I tada se strah počeo uvlačiti u moje srce… Bojala sam se da bi ga ta tišina mogla zauvijek slomiti. Više me je plašila njegova tišina nego njegova tuga.“

Nakon što je Mohammed poginuo, Janat je pokušala nagovoriti svog brata Ibrahima da napusti posao novinara, jer se bojala za njegov život.

On je bio posljednji koji je mogao pružiti podršku njoj, njihovom ocu i sestrama. No, on je to odbio, rekavši da im se ne može dogoditi ništa osim onoga što im je Bog već zapisao.

Rekao joj je da želi nastaviti naslijeđe svog poginulog brata i njegovih kolega.

Za Janat je bol zbog gubitka voljenih postala nepodnošljiva.

„Kad god bismo pomislili da možemo malo odahnuti, novi gubitak bi nas vratio u istu tamu. Strah više nije prolazan osjećaj, već stalni saputnik koji nas promatra iz svakog kutka našeg života. Gubitak je postao dio našeg postojanja, a tuga se nastanila u svakodnevnim detaljima – u svakom osmijehu koji zastane i u svakoj tišini koja predugo traje“, rekla mi je.

Potpuno izbrisane porodice

Njene riječi odražavaju patnju mnogih porodica ovdje u Gazi.

Prema podacima Vladinog ureda za medije, do marta ove godine, 2.200 palestinskih porodica potpuno je izbrisano iz matične evidencije – svi članovi su ubijeni.

Više od 5.120 porodica ima samo jednog preživjelog člana.

Palestinske porodice neprekidno su izložene prijetnji potpunog uništenja s svakim novim valom bombardiranja.

I moji rođaci su izbrisani iz matične evidencije. Moj otac, Ghassan, imao je osam rođaka – Mohammeda, Omara, Ismaila, Firasa, Khaleda, Abdullaha, Alija i Marah – koji su činili veliku granu naše šire porodice.

Nakon izbijanja rata, počeli smo ih gubiti  - jednog po jednog. Svaki novi gubitak ostavljao je prazninu, kao da nas neko uvlači u spiralu ponavljajuće tuge.

Danas su ostale žive samo supruge Omara i Ismaila i njihovo dvoje djece. Moj otac tu ogromnu bol nosi tiho, držeći tugu duboko u sebi.

Danas se suočavamo s još jednom izraelskom ofanzivom na sjever Gaze. Prošle godine, izraelski napadi odnijeli su desetine hiljada života. Oni koji su odbili prinudno preseljenje na jug - platili su visoku cijenu.

Mnogi od nas koji smo izgubili voljene ne žele ponovno prolaziti kroz isti užas. Prošle godine, moja porodica ostala je na sjeveru, ali sada smo iscrpljeni.

Iscrpljeni od bombardiranja, smrti i straha koji smo preživjeli.

Ovog puta ćemo otići. I Janatina porodica, koja je s ponosom ostajala u svojoj napola uništenoj kući u Džabaliji, također će otići...