Piše: Faruk Vele

Danas se navršava 30 godina od smrti jednog od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca, književnika, karikaturiste, putopisaca, svjetskog putnika Zulfikara Zuke Džumhura.

Umro je na današnji dan 1989. godine, u osvit na prostorima bivše Jugoslavije, kako ne bi vidio užase koji su pogodili njegovu zemlju i bešćutnost svijeta pred užasom raspada naših života.

Zulfikar Zuko Džumhur rođen je 24. septembra 1921. godine u Konjicu. Potiče iz ugledne ulemanske porodice, bilježi portal Historija.ba. Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Beogradu, gdje mu je otac Abduselam radio kao vojni imam, a višu gimnaziju završava u Sarajevu 1939.

Počeo je studirati pravo, ali je prešao na likovnu akademiju i završio je u klasi Petra Dobrovića. Prve crteže je objavio u Narodnoj armiji 1947., a od tada sarađuje kao karikaturista i ilustrator u Ježu, Borbi, Politici, Oslobođenju, reviji Danas, NIN-u kao stalni saradnik i urednik. Objavio je više od 10.000 karikatura.

 Napisao je scenarij za više kratkih i tri igrana filma. Uradio je 35 scenografija za pozorište, a posljednjih deset godina radio je na sarajevskoj televiziji kao pisac scenarija i voditelj serija emisije Hodoljublje.

"Nisam ni nesavremen, ni nemoderan, pokušavam i uspijevam da volim vrijeme i adete u kojima trajem i duram, i koje je i jedino moje vrijeme, moji trenuci, moji dani, moje godine i moj dragi vakat", rekao je jednom Zuko Džumhur, kom je cijeli svijet bila domovina, a sav ljudski rod njegova porodica.

Zuko Džumhur je bio izuzetan čovjek. Sâm predsjednik SFRJ Josip Broz Tito se vrlo rado družio sa Zukom koji važi i za jednog od najvećih boema svoga vremena. Umro je u Herceg Novom, a ukopan u rodnom Konjicu 29. novembra 1989. godine.

U povodu smrti ovog velikana prisjećamo se dijela iz njegovih Hodoljublja.