Nekada, sada već davno, slavio se taj 29. novembar, dan Jugoslavije. Većina upravo taj datum veže za AVNOJ, slobodne dane u školi, priredbe, pjesme...

Danas se navršava 30 godina od smrti jednog od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca, književnika, karikaturiste, putopisaca, svjetskog putnika Zulfikara Zuke Džumhura

1989-2019: Da smo kakvi nismo i da je sve kako nije, dakle da je samo normalno, skoro cijelih deset mjeseci, tamo od sredine januara, pa do pred sam kraj oktobra, trajale bi pripreme za ono što se treba dogoditi u mjesecu u kojem je umro Zulfikar Zuko Džumhur. Dolazeće 2019. navršit će se puna tri desetljeća otkako je preminuo i preselio i otkako je ukopan veliki pisac, slikar, karikaturist, ilustrator, pozorišni scenograf, filmski scenarist i otac televizijskog formata u kojem se danas snimaju putopisi. Prvo je bilo 27. novembra, a drugo na posljednji Dan republike, praznik države kojeg već naredne, 1990. gotovo niko neće proslaviti.

U gustu i čekinjastu bradu zaraslog lica, grubog, pomalo muklog glasa, mršav do granice izgladnjelosti, Zuko Džumhur čak je i pojavom ispunjavao očekivanja onih koji su ga sretali, a koji su se prije susreta s tim osebujnim čovjekom upoznali s legendom koja ga je slijedila na svim njegovim putovanjima

Malo je pisaca koji su preko svog ljudskog vijeka živjeli tisuću prethodnih godina, i koji su osim vlastitoga imali bezbroj zavičaja