Ubijani dok su kopali grobnicu za Bošnjake

Ubijani dok su kopali grobnicu za Bošnjake

Da ste tog 29. jula 1992. godine bili na putu od Donje Ljubije prema Šurkovcu, mogli ste vidjeti jedan od najužasnijih prizora u ovom ratu, koji je rijetko gdje opisan.

Dva masovna zločina na istom mjestu

Na putu 21 beživotno ljudsko tijelo. Leže mrtvi ljudi, pokošeni rafalima u poluraspadnutom stanju. Pored njih bager sa četnicima kopa dvije strašne grobnice. Neljudi, po nekoj naizgled nedokučivoj logici, razdvajaju mrtva tijela. Kada bi se približili bolje vidjeli bi da oni to rade po mirisu i na osnovu izgleda leševa... Jer, da ste bil tu tog 29. jula '92. znali bi strašnu istinu, prenosi Al Jazeera Balkans.

Ovo nije bio jedan, nego dva masovna zločina! 

U nekoliko dana dogodio se dvostruki masakr. Dvostruki strašni zločin. 

Četnici su prvo 20. jula baš na tom mjestu, na toj okuci u dubini Potkozarja, ubili 12 bošnjačkih civila iz Rizvanovića (Mataruško Brdo) kod Prijedora. Nedužni civili su bili zarobljeni dan ranije, mučeni su, pretučeni, a onda dovezeni na ovo mjesto. Ljude su tek tako, kao pritke postrojili i naredili im da kleknu. Rafali su zaparali zrak. Memljimo šumsko nebo pamti urlike ranjenih ljudi i “dovršavanje” pištoljskim hicima i metkom u glavu. Svih 12 mrtvi. Tek tako. Jer su noslili “pogrešno ime” i “pogrešno” se Bogu molili. 

Ubijeni su: Alagić Omer Hadžija, njegovi sinovi Mustafa i Muharem, Alagić Husein, Rizvanović Hase, Duratović Karanfil i njegov sin Fikret, Dedić Nijaz, Rizvanović Hasan, Rizvanović Hasib, Rizvanović Salih i još jedna osoba. 

No strašna, najstrašnija priča ovdje tek počinje. Sedam dana su ljudska tijela ležala pored puta. Naočigled svih. Sedam dana niko od četnika i njihovih pomagača ni prstom nije mrdnuo. Ljudski ostaci su se počeli raspadati odavno. Užareno potkozarsko nebo, muhe i bakterije su činile svoje.

Nadnica za kopanje jame je...

Tek 27. jula, sedam dana kasnije, po naređenju četničkih okupatora, 11 stanovnika zaseoka Volarić, pretežno Roma, određeno je da kopa jamu pobijenim Bošnjacima Mataruškog Brda. Ljudi su došli i ugledali strašni prizor. Tijela u raspadu. Valjalo je raditi. Kopati jamu, tu pored puta. Cijeli dan se radilo. 

A onda, negdje oko pola 9 uveče pored njih je prošao jedan automobil. Husein Ahmetović, sav u znoju pomislio je - ovo nije dobro. Jer na sav užas, na svo ovo zlo, neko se vozika automobilom. Od 11 ljudi, koji su bili tu i kopali, dvojica su otišla kućama da naprave tezgere - improvizovana nosila, jer je leševe bilo nemoguće vući u tako raspadnutom stanju do grobnih humki. 

Noć i prvi mrak su bili tu. Sunce je zašlo, a umjesto onog automobila, na obzorju se pojavio zelenii kamion “Tam”. Huseinu je bilo sve jasno. Ljudi, živi stoje iznad ljudi mrtvih i čekaju zvijeri ljudske sa kalašnjikovima. 

Tamić se parkirao pored njiih i naoružani četnici su poiskakali. 

“Šta radite, balije, kopate li to rovove?”, odjeknulo je sa kamiona. Husein se sjeća da je pored njega prošao Ismet Osmanović raširenih ruku. Pokušao je objasniti četnicima šta rade.

“Kopamo ove ljude, po naredbi”, izgovorio je Ismet, a onda mu se metak zabio u lobanju. Ubijen je. 

Rafali, rafali i rafali. Nevini ljudi padaju kao snoplje preko odavno mrtvih ljudi. Novi mrtvi na stare mrtve od iste dželatske ruke. Krivi, jer se “pogrešno” zovu. Opet i opet.  

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar