Dragan Bursać: Fašistički poklič 'Srbija Srbima!'

Dragan Bursać: Fašistički poklič 'Srbija Srbima!'

Jeste li čuli za Uroša Janjića, mladića iz Negotina? Sasvim nedavno, brutalno je izboden nožem u Nišu. A zašto? Nije htio da skine majicu na kojoj piše „antifascista“. Eto, zbog toga su ga petorica fašista, inače njegovih vršnjaka, izboli nožem.

Na svu sreću Uroš je preživio i oporavlja se.

Uroš jeste heroj! Jer Uroš se u mentalno i kulturološki devastiranoj Srbiji ponaša normalno. Uroš nosi majicu koju je kupio u Barseloni, kako kaže, na svom fakultetu propagira antifašizam, kao jednu od najznačajnijih civilizacijskih tekovina i nije član niti jedne političke partije. E, taj i takav mladić je zamalo smrtno nastradao od noža u Nišu.

Ovaj događaj izbacio je u prvi plan jedno normalno čeljade u borbi protiv zloduha u nas, ali više od svega, ovaj događaj nam govori u kakvom vremenu živimo i protiv čega nam se valja boriti.

Moralna i politička devastacija kao priprema za neofašizam

Kako je moguće da se u Nišu, koji je u Drugom svjetskom ratu postradao upravo od nacista, u gradu u kome je formiran prvi nacistički koncentracioni logor u Jugoslaviji, uzgoji sorta mladih fašista, čiji su djedovi i pradjedovi ubijani od fašističke ruke? Još preciznije, da li je riječ o nekakvom Štokholmskom sindromu sa odloženim dejstvom li je nešto drugo na stvari?

Čini se da je nešto posve drugo u pitanju.

Srbija je u zadnje tri decenije zapuštena i devastirana zemlja. Ali Srbiju za razliku od susjeda nisu napali nekakvi zavojevači, koji bi pravili zločine i genocid od Subotice do Novog Pazara. A ne, Srbija je imala rukovodstvo, preciznije Miloševića i kliku mu, koji su mentalno, gotovo lobotomizirali svoj narod. Taj Milošević, balkanski krvnik i Demijurg, osim očevidne krivice za zločine nad nesrpskim stanovništvom diljem bivše Jugoslavije, unakazio je svoj narod. Natjerao ga je na egzodus, od Knina, do Bosanske Krajine. Mobilisao je mladost i slao je, kao kontingente mesa, na ratišta, od Banije, do Istočne Bosne, od Hercegovine, do Kosova, najpotentniju srpsku intelektualno-studentsku silu, jednom riječju uništio je srpsko mlado biološko tkivo, koje bi izrodilo valjanu intelektualnu misao u prvim dekadama 21. vijeka.

Namjesto toga, (p)ostala su djeca ulice, dovoljna sama sebi, koja u subverzivnoj želji da oponiraju ekonomski impotentnim roditeljima, postaju hodajući manekeni u majicama sa likom Karadžića, Mladića, Draže Mihailovića, sa amblemikom zabranjenog srBskog fašističkog pokreta „Stroj“, sa novokomponovanim ultradesničarima, tobož čuvarima životinja „Levijatan“ pokretom, koji je još uvijek legalan i živ...

Elem, shvatili ste, djeca rođena u 21. vijeku postala su lučonoše najretrogradnijih ideja u istoriji čovječanstva, slaveći ideologiju koja im je pobila dobar dio predaka u Drugom svjetskom ratu.

Država kao saučesnik u zločinu

I šta radi država Srbija po tom pitanju?

I onda dosipa ulje na vatru, dodaje svastike na fašističko snoplje, shvatite to kako hoćete, tek evoluira i ona u negativnom smjeru. Atrofira. Pa smo namjesto Miloševića, bivšeg komuniste i tehnokrate, koji je postao ultranacionalista, plebiscitarnom voljom naroda dobili Vučića, neku turbo-folk-narcisoidnu karikaturu, koja vlada, suvereno Srbima i Srbijom. I ne da vlada, nego će vladati dobar broj godina, možda i deceniju pred nama. A ta njegova klika, bratija je polupismenih ljudi sa margina društva, koji su pokupovali diplome u svom huliganskom kompleksu formalne neobrazovanosti, koji su se bahatili u po kanonici „Pinkovog“ carstva, koji su uzrasli na ideologiji Šešelja i ostalih, koji su vježbali osnove artiljerijske obuke ubijajući djecu u Sarajevu devedesetih...

E to je današnja elita u Srbiji! I politička i ekonomska! To je elita koja je vaskrsla naci-kolaboracionistu Mihailovića i njegove četnike, to je elita, koja pokušava sa ove strane zakona staviti fašistu Milana Nedića i brata mu po ideologiji Dimitrija Ljotića. Na koncu, to je elita Srbije, koja nikako nije kažnjena od strane međunarodne zajednice, jer ista u njima vidi korisne idiote, koji joj trebaju zbog stabilokratske ideologije.

Kada, ovako stvari postavimo, a ne možemo drugačije, šta se imamo čuditi djeci-huliganima-fašistima, sa majicama ratnih zločinaca, koji uzdignute ruke salutiraju sa „Zieg heil“ po srbijanskim gradovima. pa to im je zapravo maturalni ulični test, ako se hoće uklopiti u ovo nakrivo postavljeno srbijansko društvo.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar