Dok ste s ponosom gledali svoju prekrasnu novu bebu, kćerku ili sina, bili ste ispunjeni nadom i optimizmom za predivna vremena koja ćete imati kada odrastu i postanu sinovi i kćerke s kojima ćete se ponositi, puni uspjeha, s nadom u mlade ljude koji će vas voljeti i poštovati, koji će vam znati uzvratiti.

 A onda - bum! Ostavljeni ste, pitajući se šta je, Bože, krenulo naopako. Učinili ste sve što ste mislili da je najbolje, pokušali najviše, na tako mnogo načina se iscrpili da podignete svoje dijete s ljubavlju, disciplinom i vjerom, a vaš porod ne samo da je postao tinejdžer već čudovište s velikim Č!

 Šta je zapravo, krenulo naopako?

Dragi roditelji, prva stvar o kojoj morate biti načisto jeste da ništa nije krenulo naopako - u najmanju ruku, nije krivica ikakve greške koju ste napravili ili namjerna pogreška. Sve što se desilo jeste da se vaš sin ili kćerka mijenjanja ili prestaje biti dijete, te da na svoj određen način postaje odrasla osoba, i to uzrokuje trenje.

Vaš tinejdžer je iznenada postao stranac. Štaviše, on ili ona mogu se možda gotovo preko noći razviti u stranca kojeg baš naročito ne volite. Da na ulici sretnete bilo koju drugu osobu s izgledom, karakteristikama i manirima ovog stranca koji jurca po vašoj sobi, sigurno je ne biste pozvali unutra.

Držali biste se podalje od takve osobe i zahvaljivali Bogu što niste morali da tolerirate takvu vrstu ili da s njima živite. Ali, na vašu žalost, kad je to vlastiti tinejdžer, onda ih morate tolerirati i s njima živjeti.

I što više pokušavate da ih tolerirate i da razumijete njihove načine i da im popuštate, u nastojanju da ih zadovoljite i da ih vratite do gledišta koje se vama sviđa, oni postaju gori.

A onda, dodajući so na ranu, ne samo da ih vi ne volite tako mnogo, nego ste uzrujani i ljuti na same sebe jer izgleda  da ste izgubili sposobnost da vodite stvari shodno svojim vlastitim željama, izgubili ste kontrolu neophodnu da održavate svoj dom sretnim mjestom i bijesni ste zbog vlastite slabosti.

Ako ste duboko produhovljena osoba, cijela stvar se zakomplicira osjećajima krivnje ako ne odgajate onu vrstu mlade osobe kakvu biste trebali da odgajate. Da li će vaš potomak prouzrokovati skandal u džamiji i da li će imam o  njemu imati loše mišljenje? Ako vaš sin ili kćerka krene lošim putem, da li će ostali u džamiji početi upirati prstom u vas i smatrati da niste uspjeli ili da ste nešto loše učinili?

To je veoma zastrašujući scenarij, naročito ako vaša mlada osoba kani «ići vam uz nos» i napustiti sve ono što smatrate vrijednim.

Vi biste željeli da oni klanjaju, da upotpune post i da postanu ona vrsta ljudi koju će svako gledati s pohvalom i biti ponosan na njih – ali iznenada oni hoće da idu u diskoteke, hoće da imaju momke i djevojke i više ne reagiraju pokornom disciplinom kada im nešto naredite.

Mrziti svoje dijete!?

Osnovni dio vjere jeste da mlada osoba treba poštivati stariju, da punoljetna osoba treba da poštuje i da bude poslušna svome roditelju; ovo je pogotovo mučno kad vaša generacija još poštuje i poslušna je svojim roditeljima, koji su možda već stari ljudi. Ako mlađa generacija ne poštuje «pravila igre», to izgleda krajnje nepošteno.

Mrziti svoje vlastito dijete? Sigurno ne! Kako tako nešto može biti moguće?! Kada razmislite o onome što se dešava u vašem vlastitom životu i mnoge stvari koje idu naopako, a kojima vi niste uzrok, ako ne zastanete i doista razmislite – uistinu može biti mržnje.

Nikad niste voljeli vrstu stvari koju vaš tinejdžer čini ili pokušava da čini i uvijek ste to zabranjivali i nastojali da date dobar primjer. Činjenica da oni ni sada namjerno izokreću vaša pravila i sigurnost, čini vas doista uvrijeđenim i ogorčenim. Što više to čine, vi ih sve manje volite. Ako nikada ne izmijene svoje načine, onda kada dođe vrijeme da konačno napuste dom, vi otvorite vrata da ih se otarasite, uz enormni uzdah olakšanja.

To se događa tako često. To izgleda kao tragedija, i jeste tragedija. To nije ono što Bog želi da se desi...

Autorica: Ruqaiyya Waris Maqsood

Prijevod: Dr. Hazim Fazlić