Studija „Socijalna demokratija i socijalni kapitalizam - o mogućnostima praktične primjene u BiH“, koja je danas predstavljena na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, analizira alternativne koncepcijske modele neoliberalizmu i nereguliranoj ekonomiji u doba globalizacije i postsocijalističke tranzicije.

Autori Elvis Fejzić, Elmir Sadiković i Sead Turčalo su istakli da je cilj studije istražiti druge mogućnosti za ostvarenje pravednije, solidarnije i egalitarnije politike.

- Ovo nije nerealana studija o politici već je zasnovana na političkim načelima koja su svojevremeno u nekim evropskim državama bila standard i dalje se primjenjuju u državama zapadne Evrope i posebno nordijskim državama. Pokazali smo u jednom dijelu studije da je moguće tu politiku provoditi i u postsocijalističkim tranzicijskim državama kao što je BiH. Temeljna tema studije je socijalni kapitalizam, kao jedna ekonomska osnova za provođenje politike socijalne demokratije – izjavio je Fejzić. 

Po njegovim riječima, naglasak je na tome da je politika socijalne demokratije jedna vrsta ujediniteljske politike koja bi odgovarala BiH u smislu saradnje  u vezi s temeljnim politikama koje bi mogle humanizirati društvo, politiku i ekonomiju.

Sadiković se bavio segmentom koji se odnosi na modele socijalne tržišne privrede u razvijenim zemljama zapadnog svijeta, prije svega skandinavske zemlje, obrađujući njemački model itd. Pokazao je u tom segmentu istraživanja, kako je kazao, da je moguće uskladiti tržišnu ekonomiju, slobodno tržište, a da se istovremeno očuvaju temeljni postulati socijalne i države blagostanja.

- Vidjeli smo u vremenu velikih ekonomskih  kriza da se ipak država javlja kao ključni regulator ekonomskih i društvenih procesa, da i dalje u zemljama zapadnog svijeta zadržava tu ključnu ulogu ako bi se zaštila između ostalog i temeljna ljudska, ekonomska, socijalna i druga prava – kazao je Sadiković.  

Jedan od autora studije Sead Turčalo je kazao da oni ne zagovaraju neku brzu transformaciju društva jer smatraju da je ona nemoguća, pa su upravo zbog toga analizirali iskustva postsocijalističkih zemalja uzimajući neke segmente koji se odnose na socijalnu zaštitu, radna prava, transformaciju obrazovanja u periodu kada je  došlo do političke i ekonomske tranzicije tih zemalja.

- Pokušali smo reći da je moguće, bez obzira na to što neki u to ne vjeruju, humanizirati kapitalizam jer postoje skandinavski modeli koji pokazuju  da je to moguće, samo što je to dugotrajan proces koji zahtijeva ne samo transformaciju države nego i društva i načina promišljanja društva i jedne međusobne solidarnosti - dodao je Turčalo.      

Budući da je poslije sloma socijalizma savremeni svijet postao bezalternativni svijet, po riječima promotora studije Esada Zgodića, to znači da je gotovo nezamislivo osmišljavati svijet koji bi bio alternativa postojećem svijetu neoliberalizma, neokapitalizma i njegove vladavine.

 - Lijepo je što moje mlađe kolege sanjaju o kapitalizmu s ljudskim licem, o mogućnosti humanizacije kapitalizma. Podržao sam te njihove snove i promišljanja o tim mogućnostima, mada  smatram da se savremeni kapitalizam ne može transformirati da bi bio s kapitalizam s ljudskim licem. Ta naracija o socijalnom kapitalizmu je, po mom mišljenju, poprilično teorijska konstrukcija, ali dopuštam da se  intelektualci odvaže da drugačije gledaju na zbilju savremenog kapitalizma – kazao je Zgodić.