Za nekoliko dana, 10. oktobra 2026. godine, bit će izabran novi reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

Riječ je o izboru koji ima veliki značaj ne samo za Islamsku zajednicu nego i za širu bošnjačku zajednicu u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

Kada se govori o osobinama koje bi trebao imati novi reisu-l-ulema, najčešće se ističu njegovo islamsko znanje, moralni autoritet, sposobnost vođenja Zajednice, razumijevanje društvenih prilika i osjećaj odgovornosti prema vjernicima. Sve su to neophodne osobine, prenosi Kliker.info, vodeći bh. portal bosanske dijaspore u Sjedinjenim Američkim Državama.

Međutim, u savremenom svijetu postoji još jedna dimenzija koja zaslužuje posebnu pažnju, sposobnost predstavljanja Islamske zajednice i bosanskih muslimana pred međunarodnom javnošću i diplomatskim predstavnicima.

To, naravno, ne znači da reisu-l-ulema treba imati političku funkciju niti da treba ulaziti u posao državnih institucija. Bosna i Hercegovina ima svoje ustavne institucije i izabrane političke predstavnike koji su odgovorni za vođenje vanjske politike države.

Uloga reisu-l-uleme je drugačija. Ona je prvenstveno vjerska, ali ta vjerska uloga u Bosni i Hercegovini ima i svoju međunarodnu dimenziju.

Vjerski autoritet koji razgovara sa svijetom

Bosna i Hercegovina je specifična evropska država. U njoj već stoljećima živi autohtona muslimanska zajednica koja je istovremeno duboko ukorijenjena u evropski prostor.

Upravo zbog toga postoji interes brojnih stranih ambasada, međunarodnih organizacija i diplomatskih predstavnika da razumiju kako muslimani u Bosni i Hercegovini prakticiraju svoju vjeru, kako funkcionira Islamska zajednica i kakav je položaj muslimana u našem društvu.

U tom kontekstu sastanci reisu-l-uleme s ambasadorima i drugim stranim zvaničnicima nisu politička aktivnost. Oni su prije svega dio javne i međunarodne komunikacije Islamske zajednice.

Takvi susreti su često protokolarni i kurtoazni, ali nerijetko imaju i vrlo konkretan sadržaj. Razgovara se o organizaciji vjerskog života muslimana, položaju bošnjačke dijaspore, međureligijskom dijalogu, obrazovanju, očuvanju identiteta i odnosima Islamske zajednice s muslimanskim zajednicama u drugim zemljama.

Ova dimenzija postaje još važnija kada se ima u vidu veličina bošnjačke dijaspore.

Veliki broj Bošnjaka koji su tokom rata i nakon njega napustili Bosnu i Hercegovinu danas živi u zemljama Evropske unije, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi, Australiji i drugim državama. U tim zemljama Islamska zajednica i njeni džemati predstavljaju važan dio organiziranog vjerskog života Bošnjaka.

Zato način na koji Islamska zajednica komunicira sa svijetom nije nevažan. Slika koja o Bosni i Hercegovini, Bošnjacima i islamu u našoj zemlji odlazi prema međunarodnoj javnosti često se, direktno ili indirektno, reflektira i na naše ljude koji žive izvan domovine.

Iskustvo prethodnih reisu-l-ulema

Takvu međunarodnu dimenziju svog djelovanja imali su i prethodni reisu-l-uleme, posebno dr. Mustafa ef. Cerić i dr. Husein ef. Kavazović.

Tokom njihovih mandata gotovo da nije bilo ambasadora važnije države akreditiranog u Bosni i Hercegovini koji nije imao priliku susresti se s reisu-l-ulemom.

Ti razgovori nisu značili miješanje Islamske zajednice u politiku. Naprotiv, oni su omogućavali stranim diplomatama da iz neposrednog izvora čuju kako Islamska zajednica vidi određena pitanja i kakve probleme i izazove prepoznaje u životu muslimana u Bosni i Hercegovini i dijaspori.

Posebnu težinu u tom smislu imaju odnosi sa predstavnicima država koje imaju značajnu ulogu u međunarodnom položaju Bosne i Hercegovine.

Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska i druge evropske zemlje, ali i države koje su bile uključene u mirovni proces i poslijeratnu izgradnju Bosne i Hercegovine, imaju diplomatske predstavnike koji se, između ostalog, susreću i sa predstavnicima vjerskih zajednica. Za Islamsku zajednicu je važno da taj kanal komunikacije ostane otvoren.

Zašto je to važno danas?

Bosna i Hercegovina se danas nalazi u svijetu koji je mnogo složeniji nego prije dvadeset ili trideset godina.

Međunarodni odnosi se mijenjaju, odnosi velikih sila postaju sve složeniji, a pitanja identiteta, religije, migracija i položaja muslimana u Evropi sve češće postaju dio međunarodnih razgovora. U takvom okruženju Islamska zajednica ne smije biti izolirana od svijeta.

Naprotiv, novi reisu-l-ulema mora imati sposobnost da sluša svijet, ali i da svijetu objasni Bosnu.

Mora znati razgovarati s diplomatama, vjerskim liderima, akademskom zajednicom i predstavnicima međunarodnih institucija. Mora razumjeti njihovu perspektivu, ali istovremeno jasno i argumentirano predstavljati vrijednosti, interese i specifičnosti Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

To nije pitanje politike. To je pitanje odgovornosti.

Domovina i dijaspora

Posebno je važno očuvati vezu između Islamske zajednice u domovini i njenih članova širom svijeta. Islamska zajednica danas ima desetine organiziranih džemata u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i veliki broj džemata i drugih oblika organiziranog vjerskog života u zemljama Evropske unije, Kanadi, Australiji i drugdje. Za te ljude reis nije samo vjerski autoritet u Bosni i Hercegovini. On je i jedan od simbola njihove veze sa domovinom.

Zato je važno da novi reisu-l-ulema razumije potrebe dijaspore, ali i da razumije kako funkcioniraju društva u kojima naši ljudi danas žive. Bošnjaci u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj, Sjedinjenim Američkim Državama ili Australiji suočavaju se s različitim izazovima.

Njihov vjerski život, obrazovanje djece, očuvanje jezika i identiteta, odnosi s lokalnim institucijama i drugim vjerskim zajednicama zahtijevaju ozbiljnu komunikaciju i mudro vođenje. U tom smislu međunarodno iskustvo reisu-l-uleme nije luksuz. Ono je sve više potreba.

Izbor koji nosi i ovu odgovornost

Izbor novog reisu-l-uleme zato nije samo izbor čovjeka koji će voditi Islamsku zajednicu u narednom periodu.

To je i izbor čovjeka koji će u određenoj mjeri predstavljati lice Islamske zajednice prema svijetu. Zato, pored njegovog znanja, karaktera, vjerskog autoriteta i sposobnosti da čuva jedinstvo Zajednice, treba razmišljati i o njegovoj sposobnosti da razgovara sa svijetom, poznaje strane jezike, i ima dignitet da razgovara na svjetskom nivou.

Dobri odnosi s diplomatskim korom ne znače političko svrstavanje. Ne znače podređivanje Islamske zajednice bilo kojoj državi ili ambasadi. Naprotiv, oni trebaju značiti otvoren, dostojanstven i principijelan dijalog. Takav pristup njegovali su prethodni reisu-l-uleme. Bilo bi dobro da i novi reis nastavi tim putem.

Jer Islamska zajednica danas više nije institucija koja djeluje samo unutar granica Bosne i Hercegovine. Ona je institucija čiji džemati, članovi i aktivnosti postoje na gotovo svim kontinentima.

Njena odgovornost zato nije samo prema muslimanima koji žive u Bosni i Hercegovini, nego i prema velikom broju Bošnjaka koji su svoj život izgradili širom svijeta. Zbog toga će jedan od važnih kriterija pri izboru novog reisu-l-uleme morati biti i njegova sposobnost da povezuje Islamsku zajednicu sa svijetom, domovinu s dijasporom i tradiciju s izazovima vremena u kojem živimo.

To je, u konačnici, dio odgovornosti prema Zajednici i prema budućim generacijama.