Piše: Mr. Osman Softić, geopolitički analitičar

Ima naravno, u demokratskom establišmentu ljudi koji se žestoko protive toj američkoj mesijanskoj politici uređenjam svijeta, koju protagonisti te „duboke države“ nazivaju američkim liderstvom, među njima su npr. Keneddy koji je stao na stranu Trumpa, zatim Tulsi Gabbard, žena sa Havaja, bivša američka oficirka koja se protivi američkim vojnim intervencijama u svijetu.

Oni su napustili Demokratsku stranku i prešli u tabor Trumpa upravo zbog nemogućnosti da bilo šta učine u svojoj partiji. Zatim imamo jedan snažan, mali ali  glasan dio demokrata, muslimana ali i drugih koji su ogorčeni Bidenovom podrškom genocidu u Gazi i Libanu.

Ruska agresija

Svi su oni kumulativno pomogli da Kamala Harris bude poražena. Osim toga, treba imati u vidu činjenicu da je Amerika konzervativno društvo u većini, pored ovih elitističkih grupa koje upravljaju politikom i koje drže finansijske konce u rukama, posebno među cionistima, tako da je bilo teško prihvatljivo za njih da žena bude izabrana za predsjednicu Amerike.

VEZNI TEKST >>>FENOMEN TRUMP | Softić: Zašto su Donaldu otišli muslimanski, a posebno arapski glasovi u Americi?

Amerikanci se vjerovatno do danas nikad nisu bili toliko zabrinuli za mogućnost izbijanja svjetskog rata. Većina Amerikanaca ne odobrava trošenje američkih resursa na proxy rat protiv Rusije u Ukrajini, jer taj rat iako je uzrokovan ruskom agresijom, on traje od 2014. samo je 2022. postao širi, ruskom agresijom.

Uloga ove klase koju sam spomenuo u tom ratu, intervencionista, liberalnih globalista je u tom ratu krucijalna, bez obzira slagali se mi s tim ili ne. To je američki rat protiv Rusije preko leđa Ukrajine i Evrope.

Amerika ne želi, mislim na američku duboku državu, da dopusti da Evropa i Rusija imaju bilo kakvu solidnu suradnju, jer bi spoj njemačke i evropske tehnologije sa industrijskom bazom, posebno energetskim i rudnim sektorom Rusije, praktično doveo u pitanje poziciju amerčke hegemonije u Evropi.

Zato je „duboka država“ Amerike, ova elitisčka klasa isprovociral sukob koji finansira, uništila Nord Stream, kako bi ekonomski urušila Evropu, oslabila je i spriječila da dođe do sinergije Rusije i Evrope. Osim toga, ne zaboravimo da je Bidenova administracija spriječila ratifikaciju najozbiljnijeg sporazuma između Kine i Evropske unije (ja sam o tome napisao jedan tekst prije 4-5 godina)....Iako je Angela Merkel prije odlaska to odobrila. Evropski političari u Briselu su slegli ušima i nisu smjeli ozvaničiti taj sporazum sa Kinom, koji bi bio koristan i za Evropu i za Kinu. Ali, duboka država pod Bidenom je to spriječila.

Trump nema baš blagonaklono mišljenje o NATO Alijansi. Ali, kao što je jasno ukazao profesor Emir Hadđikadunić u svom komentaru za Radio Sarajevo ovih dana, Trump nije mogao spriječiti ili oslabiti NATO.

NATO je ojačao upravo zbog rata u Ukrajini. Ja sam nekad napisao da je Putin učinio uslugu Washingtonu, jer je ojačao redove NATO-a koji je bio uzdrman. To je taj Trumpov sukob sa „dubokom državom“ gdje je on ispao kao gubitnik.

Možda će se nešto promijeniti u njegovom novom mandatu, ali iskusni akademski eksperti kao Mearsheimer tvrde da se to neće desiti.

Mada, pravi interes Amerike je da nađe zajednički jezik sa Rusijom, da pridobije Rusiju kao svog partnera, kao što pokušava da pridobije, i već u tome uspijeva, kada je u pitanju Indija, kako bi imala snažniji front u nekom budućem konfrontacijskom odnosu sa Kinom.

Međutim, to ne dozvoljava upravo taj američki blob, duboka država, ta nevidljiva elita koju najbolje personificiraju, nekad Victoria Nuland u odnosu na Ukrajinu i Rusiju i danas Amos Hockstein u odnosu na Liban i Bliski Istok.

Oni su predstavnici „duboke države“, nevidljive elite koja ne može prihvatiti činjenicu da je Rusija svjetska civilizacija, oni ne mogu prežaliti pogrom Jevreja iz Rusije 1890 ih godina i žele da uspostave kontrolu nad Rusijom, žele da podijele Rusiju, da proizvedu balkanizaciju Rusije i da preuzmu njene rudne, energetske i žitne resurse Rusije.

 Zato oni Rusiju nikako ne mogu da prežale i rat u Ukrajini je personifikacija tog odnosa i tih želja, agendi i frustracija. Sve ostalo što oni rade upakovano je u razne floskule o ljudskim pravima, demokraciji, autokraciji koju žele da iskorijene i slične prevare. Ali, u pitanju je samo oblanda i pakovanje, fišek, kako doći do cilja.

A da je toj dubokoj državi stalo do slobode, ljudskih prava, međunarodnog prava i demokracije, oni su imali šansu da to dokažu na pitanju Palestine i Gaze. Ali su sve vrijeme podržavali genocid, direktno, oružjem, diplomatskim blokiranjem rezolucija, narušavanjem odluka Međunarodnog suda pravde.

Okanimo se tužakanja

Tako da je vrijeme da se i mi u Bosni malo probudimo iz tog našeg sna.

Vrijeme je da shvatimo da mi više ne živimo u devedesetim godinama i da mi više nemamo koristi od kojekakvih floskula kako su nama Amerikanci naklonjeni i kako će nam oni pomoći.

Vrijeme je da se mi kanimo iluzija o tome da će naše tužakanje politika Srbije i Hrvatske i separatističkih tendencija u BiH, OHR-u i Amerikancima, Englezima, Njemcima, nama pomoći da očuvamo snažnu BiH. Mislim da mi tu, naše političke elite puno griješe, jer nemaju ozbiljan uvid u politiku te američke „duboke države“ i njenih ciljeva.

 Ta politika upravo proizvodi podjele, okreće etničke grupe jedne protiv drugih i na taj način njima manipulira, kako bi na Balkanu sve vrijeme održavala atmosferu tihog sukoba, političkog, radi destabilizacije Evrope, pogotovo u slučaju da Evropa pomisli da bi trebala da otovori neku vrstu dijaloga sa Rusijom.

Pogledajte samo kako funkcionira ta tzv. soft power, mehka moć. Ovdje u Sarajevu nama godina pridikuje Bernard Henri Levy, miljenik umjetničke zajednice u Sarajevu a podržava genocid u Gazi. Takvih primjera ima i u drugim sferama života...

Mislim da naša naivnost i nesposobnost da stvari globalne politike sagledamo šire u jednom holističkom pristupu nama ide na štetu.

Amerikanci se također ozbiljno boje svjetskog rata, zabrinuo ih je iransko-izraelski direktan sukob koji prijeti da Ameriku uvede u direktan sukob sa Iranom.

Oni to ne žele. Za vrijeme Trumpa situacija na Bliskom istoku je bila loša, ali nije bilo genocoida kao za vrijeme Bidenove administracije, kojom dominira ta duboka država rata, krvi, intervencija. Trump jeste naredio upotrebu raketa protiv Sirije u jednom momentu, i ubistvo iranskog generala Kasima Sulejmanija, to jesu ratni zločini. Ali nije reagirao na iransku odmazdu prvi put kad je Iran lansirao balističke rakete i precizno pogodio američku vojnu bazu u iraku Ain Al Esed.

On je tada rekao Sve je u redu. Tuk na utuk. Nije reagirao ni kad je Iran srušio sofisticirani dron Raptor iznad Irana. Poštovao je da je to Iran učinio potpuno opravdano. Trump je realista i nadati se je da će ovoga puta slijediti svoj realistički instinkt.

Amerikanci su ga izabrali kao predsjednika mira a ne rata. Koliko će on to uspjeti, to je sada teško pitanje. Ali činjenica da je on predsjedavao Abrahamskim sporazumom, reformama u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, da je zainteresiran za business, da se može s njim dogovoriti, makar i kao poslovnim čovjekom, ostavlja prostor nadi da Trump možda želi zaustaviti genocid u Gazi, postići mir u Ukrajini. Ali, to niko ne zna i ne može predvidjeti sa sigurnošću.

Činjenica je da su američki mainstream mediji na primjeru Trumpa doživjeli poraz. Njima se više ne vjeruje jer su svojim lažima pokušali Trumpa predstaviti kao nacistu i slično.

Američki građani, pa ni sami Arapi i muslimani to više nisu progutali. Osim toga, ne treba zaboraviti da je Elon Musk, kad je kupio Twitter, zapravo spasio slobodu društvenih mreža kojim duboka država više nije mogla stati u kraj svojim cenzurama. Možda je to bio i prelomni događaj koji je omogućio slobodu debate u Americi, gdje ljudi više nisu mogli biti manipulirani.

Mi znamo da su mediji vazni i da je i u našem društvu zbog zapadne podrške nekim medijima došlo do ispiranja mozgova i indoktrinacije čak i po pitanju nekih stvari koje su za nas kao narod i kao državu svete.

Arapi, muslimani i Kamala

Pitanje abortusa u Americi je uvijek bilo ključna iako ne najvažnija tema za vrije izbora. Demokrati su zahvaljujući ovoj temi uvijek uspjevali mobilizirati značajan dio ženskih glasača za koje je ovo pitanje bilo jako važno.

Međutim, kada je Vrhovni sud Amerike prije dvije godine u famoznoj presudi Roe vs. Wade (ovaj autor je objavio tekst na pomenutu temu 2022), presudio da je pitanje abortusa sada stvar isključivo politike američkih državnih jedinica koje čine SAD, ovo je pitanje automatski postalo irelevantno za federalne izbore.

To znači da je ova presuda praktično donijela veliki poen za Trumpa i Republikance jer je izbila adut iz ruku Demokrata koji su uvijek manipulirali ovim emotivnim i etičkim pitanjem kako bi dobili podršku birača.

Dakle, kumulativno, sve ovo nabrojano je pomoglo Trumpu da osigura uvjerljivu pobjedu. Trumpove tvrdnje da je bio pokran na prošlim izborima velika je lekcija njegovoj kampanji jer su njeni manadžeri ovoga puta učinili maksimalne napore da Trumpova pobjeda bude tako snažna de je naprosto nemoguće da se lažira i da joj naštete demokrati i protivnici Trumpa.

Neki analitičari vjeruju da je izbor potpredsjedničkog kandidata Demokrata kojeg je odabrala Kamala Harris također doprinjeo da Trump pobjedi. Naime, Kamala Harris i njen tim razmišljali su i kasnije odustali, da za njenog potpredsjedničkog kandidata odaberu guvernera Pensilvanije Joea Shapiroa, čovjeka koji je Jevrej i cionist koji navodno ima jako bliske veze sa izraelskom vojskom - IDF.

Ali, bojeći se da bi to moglo dodatno isprovocirati muslimane i Arape i sve one demokratske druge glasače koji se protive genocidu u Gazi, Kamala je odustala od toga i odabrala drugogo kandidata, također guvernera, ali Minesote, Tima Waltza, koji se pokazao jako slab u raspravama sa Trumpovim kandidatom JD Vencom. Veliko je sada pitanje da li će Trump koji je izabran kao kandidat mira, koji je obećao da će zaustaviti američke neoimperijalističke ratove i posvetiti se jačanju Amerike ekonomski, vojno i u svakom drugom pogledu, uspjeti provesti ono što je obećao. Historičari će ga po tome ocjenjivati...

(Sutra: Šta Balkan i Bosna mogu očekivati nakon Trumpove pobjede?)

Napomena: Stavovi izneseni u tekstu su isključivo stavovi autora, a ne nužno i redakcije Bosnian News Service.