Piše: Mr. Osman Softić, geopolitički analitičar, za Bosnian News Service

Prvo treba reći da je ovo bila historijska i uvjerljiva pobjeda Donalda Trumpa uprkos žestokoj združenoj kampanji američkog medijskog, sigurnosnog i pravnog establišmenta ali i podvalama, gonjenjima, ismijavanju, raznim optžbama, nipodaštavanju i slično, koji su bili usmjereni ka eliminaciji bilo kakve šanse da Trump bude izabran za predsjednika.

Drugo, mislim da će se fenomen Trump dugo izučavati u političkim naukama. Vidjeli smo da su bila i dva pokušaja njegovog ubistva koje je preživio. Vodeći liberalni mediji su ismijavali Trumpa a podržavali su kandidatkinju Harris, za koju se može reći da je bila posve bezlična, a osim toga, ne treba zaboraviti da je ona ko-predsjedavala genocidom u Gazi kao potpredsjednica SAD-a.

Muslimanski glasovi

S te strane, muslimanski a posebno arapski glasovi u Americi su, posebno u nekim ključnim državama otišli Trumpu, pa čak i oni koji su otišli kandidatkinji Zelenih, Jill Stein, koja je Jevrejka ali anti cionistikinja, u konačnici su ipak pomogli Trumpu da pobjedi u tim državama, ovdje mislim prije svega na Michigen i posebno na micro sredinu predgrađa Dearborne u glavnom gradu države Michigen na granici sa Canadom.

Međutim, američke glasače najviše je motivirala ekonomija. Ima ona jedna fraza koju je svojevremeno skovao James Carville, demokratski arhitekt Clintonove kampanje kad je rekao.....it is the economy stupid.....u pitanju je ekonomija budalo....

Prema nekim kredibilnim analizama većina američkih građana je nakon 4 godine Bidenove administracije, demokratske administracije, koja se smatra osjetljiva prema socijalnim kategorijama, ipak su puno lošijeg ekonomskog statusa nego za vrijeme Trumpa. Socijalno ugrožena populacija očigledno više vjeruje Trumpovim rješenjima, pa makar se radilo o populizmu, ali nije samo riječ o populizmu, Trump jeste bio unaprijedio američku ekonomiju. Dakle ovaj snažni domaći faktor je bio važan u donošenju odluke za koga glasati.

Pored toga, u uskoj vezi s ovim faktorom je također Trumpova politika glede imigranata. To je svugdje osjetljiva tema a posebno u Americi i Evropi, u Indiji, pa čak i nekim muslimanskim zemljama, npr. u Turskoj. Amerika se suočava sa ogromnim problemom ilegalne imigracije preko Meksika, ali ti migranti nisu samo iz Južne i Srednje Amerike, već i iz Azije, neki čak prelaze Darian Gap, područje između Colombije i Paname i na tom putu često životno stradaju. Trump je obećao da će zaustaviti tu vrstu imigracije a onu koja ide legalnim kanalima pooštriti i donijeti mjere da se useljenici uspješnije integriraju i ako hoćete asimiliraju.

Globalistički ciljevi

To je snažan impuls kod ljudi u Americi jer osjećaju da im imigranti otimaju poslove za male plaće. To ne treba zanemariti kao važan faktor koji je išao u korist Trumpa jer broj ilegalnih migranata u vrijeme Bidena je navodno bio jako veliki. Trumpovi glasači slabo putuju, mnogi od njih nikad nisu bili izvan Amerike, mnogi nemaju ni pasoš, ne razumiju vanjsku politiku, to ih ne zanima a neki ne znaju na karti gdje se nalazi koja država i kako se zove. To ih ne zanima. Njihov svijet je Amerika.

Oni koji su obrazovaniji a pristaše su republikanaca koji poznaju svijet i globalna kretanja nevjerovatno je koliko su izolacionisti i oni mrze taj američki elitistički globalizam i liberalni intervencionizam u svijetu, trošenje para američkih poreskih obveznika u milijardama za kojekakve projekte ratovanja, invazija, izgradnje demokracije i promoviranja američkih vrijednosti koje im decenijama natura američki establišment sa istočne obale, ili Californije, jer to su dvije obale Amerike koje kreiraju vanjsku politiku.

Tu politiku uglavnom kreira liberalni establišment, a proteklih nekoliko decenija to su tzv. neo-konzervativci, bivši Trockisti, porijeklom iz istočne Evrope, u većini su to cionisti porijeklom iz Ukrajine, Rusije, Evrope, kojim je važna američka vodeća uloga u svijetu i taj manadžment svjetske politike.

Radi se o političkom establišmentu koji neki nazivaju globalistima, intervencionistima, neoconima, itd. Oni nisu isključivo vezani ni za jednu partiju, ima ih podjednako u Republikanskoj i Demokratskoj, i oni praktično nisu izabrani od strane američkih građana. Ti ljudi su imenovani od strane predsjednika SAD-a i snažnih lobija, vojne industrije, finansijskog sektora, akademske zajednice, raznih think tankova. To je ona nedemokratska strana Amerike, to su ljudi poput Johna Boltona i slično.

Ako pogledate samo koliko je tih ljudi bilo u administraciji Joea Bidena, zapitat ćete se da li oni zaista imaju podršku američkih građana. Naravno da nemaju. Američki birači, oni koji podržavaju Trumpa, oni to više ne mogu da trpe, da podnesu da u ime demokracije oni uništavaju države, troše sredstva za svoje globalističke ciljeve vjerujući da na to imaju Bogom dano pravo, smatrajući SAD nezamjenjivom državom.

Klasa nevidljivih

Oni čine tu permanentnu klasu u Americi koja se prostire u sigurnosnim agencijama, finansijskim institucijama, akademskoj zajednici, raznim lobističkim centrima, vojnom establišmentu u tužilaštvu i sudstvu. Ta klasa nevidljivih ali moćnih ljudi, posebno vanjskopolitički establišment, razni centri, Hudson institut, Rand korporacija, Vijeće za vanjske odnose (CFR), i stotine drugih istraživačko lobističkih centara. Ta klasa moćnih ljudi i institucija se popularno naziva dubokom državom. Neki politolozi ih nazivaju The Blob...Svaki američki predsjednik kad dođe na vlast on u stvari postaje ovisan o tim ljudima i primoran ih je imenovati na ključne pozicije kako bi država mogla funkcionirati.

Zbog čega u toj klasi djeluje disproporcionalno nedopustivo veliki broj onih kojim je Izrael na prvom mjestu a ne Amerika, vjerovatno će jednog dana doći pod znak pitanja. Američki građani nemaju moć da to promjene. Njihova je jedina nada da to može promijeniti neko poput Trumpa. Ali to je upitno. John Measheimer, jedan od najvećih teoretičara realizma u međunarodnim odnosima, vjeruje da u svakom okršaju, čak i ako bi to Trump želio učiniti, da to ne može ostvariti, jer je ta klika toliko moćna.

Da li će Trump nešto naučiti iz svog prvog mandata, kad su ga ljudi poput Johna Boltona nagovarali da napadne Iran, a on je to odbio, i da li će se držati daleko od tih jastrebova željnih rata i krvi, te da li će ustupiti mjesto onima koji znaju da interes Amerike nije u ratovima već u saradnji sa svijetom i u trgovini, biznisu, koji traže mir, stabilnost, vidjet ćemo.

Mearsheimer ne vjeruje da Trump može dobiti bitku protiv tog Bloba, vanjskopolitičkog establišmenta. Blob je taj eufemistički naziv za kolektivni mozak tog establišmenta. Ovdje se ne radi o ljudima, ličnostima, već o mind setu, mentalnom sklopu, koji je internaliziran i prihvaćen kao neka vrsta svete krave i zlatnog teleta i svako onaj ko se tome suprotstavi nema šanse protiv te duboke države.

(Sutra: Trump i "duboka država")

Napomena: Stavovi izneseni u tekstu su stavovi autora, a ne nužno i redakcije Bosnian News Service.