Adam Zagajewski (1945. - 2021.), veliki poljski pjesnik, esejista, prozaista, erudita, putnik, veliki europski intelektualac, jedan od najvažnijih autora suvremene poljske književnosti, a uz Wisławu Szymborsku i Czesława Miłosza najprevođenijeg suvremenog poljskog pjesnika, autor je pjeske "Ljeto '95" u kojem se odaje počast žrtvama genocida u Srebrenici.
Prenosimo je u sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici jula 1995., ali i velikog pjesnika.
Ljeto '95
by Adam Zagajewski | S poljskog preveo: Kenan Efendić
~
To je bilo ljeto nad Sredozemnim morem, sjećaš li se,
u blizini Tulona, suho ljeto, ushićeno sobom,
koje je govorilo u teško uhvatljivom dijalektu
tako da smo razumjeli samo mrve slanih riječi,
to je bilo ljeto u ukošeno svjetlo večeri, u blijedim
mrljama zvijezda noću, kada se stišavala vreva
nebrojenih nebitnih razgovora i samo je
ćutanje čekalo dok se ne oglasi snena ptica,
ljeto u svakodnevnoj eksploziji juga, kada su se čak
i cvrčci onesvješćivali, to ljeto, kada se plavetna voda
otvarala gostoprimljivo, tako gostoprimljivo
da smo potpuno zaboravili na amfore što leže
par hiljada godina na dnu mora, u mraku,
u samoći; to je bilo ljeto, sjećaš li se,
kada se vječno zeleno lišće kaline smijalo,
to je bio juli, kada smo se sprijateljili
s tom mlađahnom crnom mačkom,
koja nam se činila tako inteligentnom,
to je bilo ono isto ljeto, kada su u Srebrenici
ubijani muškarci i dječaci;
a tamo nebrojeni suhi pucnji
i jamačno također žega i prašina,
i cvrčci, smrtno zastrašeni.
Prenosimo je u sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici jula 1995., ali i velikog pjesnika.
Ljeto '95
by Adam Zagajewski | S poljskog preveo: Kenan Efendić
~
To je bilo ljeto nad Sredozemnim morem, sjećaš li se,
u blizini Tulona, suho ljeto, ushićeno sobom,
koje je govorilo u teško uhvatljivom dijalektu
tako da smo razumjeli samo mrve slanih riječi,
to je bilo ljeto u ukošeno svjetlo večeri, u blijedim
mrljama zvijezda noću, kada se stišavala vreva
nebrojenih nebitnih razgovora i samo je
ćutanje čekalo dok se ne oglasi snena ptica,
ljeto u svakodnevnoj eksploziji juga, kada su se čak
i cvrčci onesvješćivali, to ljeto, kada se plavetna voda
otvarala gostoprimljivo, tako gostoprimljivo
da smo potpuno zaboravili na amfore što leže
par hiljada godina na dnu mora, u mraku,
u samoći; to je bilo ljeto, sjećaš li se,
kada se vječno zeleno lišće kaline smijalo,
to je bio juli, kada smo se sprijateljili
s tom mlađahnom crnom mačkom,
koja nam se činila tako inteligentnom,
to je bilo ono isto ljeto, kada su u Srebrenici
ubijani muškarci i dječaci;
a tamo nebrojeni suhi pucnji
i jamačno također žega i prašina,
i cvrčci, smrtno zastrašeni.
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!