Ermin Sinanović, politolog i izvršni direktor Centra za islam u savremenom svijetu (CICW) na Univerzitetu Shenandoah, Virginia, SAD, objavio je osvrt povodom početka Svjetskog prvenstva u Kataru, kojeg prenosimo u cijelosti:

Ako je neko sumnjao žele li zapadne zemlje doista razvoj i uspjeh nezapadnih zemalja, Svjetsko prvenstvo u Kataru dalo nam je najkonkretniji odgovor koji možemo dobiti. Vidimo udžbeničku definiciju حقد (inat ili "održavanje neprijateljstva u srcu").

Na Zapadu ne mogu prihvatiti da je Katar izveo nezamislivo: stvorio infrastrukturu za Svjetsko prvenstvo i potpuno novi grad u 12 godina. Znaju da u svojim zemljama tako nešto nikada ne bi mogli napraviti. Ne bi bilo političke volje, a ni financijske sposobnosti.

Za usporedbu, živim u Sjevernoj Virginiji u Sjedinjenim Američkim Državama. DC Metro gradi produžetak srebrne linije posljednjih osam godina. To je 11,5 milja (manje od 20 kilometara) metroa sa stanicama.

Otvoren je 15. novembra 2022., i to sa četiri godine zakašnjenja. Katar je manje-više u istom razdoblju izgradio sve stadione, infrastrukturu i potpuno novi grad! Nije ni čudo što ima toliko zavisti i ljubomore.

Naravno, Katar - ili bilo koja druga država - nije iznad svake kritike. Treba razgovarati o lošim uvjetima rada, pogibijama  radnika i drugim problemima. Ali, trebali bismo, također, uzeti u obzir dresove koje, primjerice, nose europski klubovi i nacionalni timovi, a koji su napravljeni u tzv. „tvornicama znojnica“ mjestima sa vrlo lošim, društveno neprihvatljivim ili ilegalnim uslovima rada (ili niz drugih kršenja ljudskih prava koje zapadne zemlje obično povjeravaju drugima kako bi tvrdile da ih je "uvjerljivo poricati". Zamislite, centri mučenja tokom rata protiv terorizma, uništavanje domaće zemlje i šuma za interese multinacionalnih korporacija, i tako dalje.)

Možete pitati Mesuta Ozila. Smatran je jednim od najboljih nogometaša svijeta u svojim najboljim godinama, ne tako davno. Godine 2019. Ozil, Nijemac turskog podrijetla, objavio je na Instagramu stav protiv kineskog zlostavljanja muslimanskog stanovništva Ujgura. Njegov tadašnji britanski klub, Arsenal, ogradio se od njegovih komentara rekavši da se klub „uvijek pridržavao principa da se ne miješa u politiku“.

Posljednje Svjetsko prvenstvo održano je u Rusiji, a Olimpijske igre u Kini. Iako je bilo nekih kritika na račun njihovog užasnog stanja ljudskih prava, razina kritike nikada nije dosegla oštrinu koju sada vidimo u pogledima na Svjetsko prvenstvo u Kataru.

To je zato što Zapad vidi Rusiju i Kinu kao supersile, jednake sebi, čak i ako imaju ozbiljne nesuglasice s njima. Što se tiče Arapa, oni, očito, nisu na istoj razini. Kako se usuđuju organizirati Svjetsko prvenstvo?!

Dakle, koja su dva značajna pitanja za zapadne reprezentacije i njihove navijače? Osim radničkih prava (ubačenih kao distrakcija), to su LGBT prava i alkohol. Teško se može oteti dojmu da bi za mnoge na Zapadu pravo na blud i opijanje trebalo smatrati univerzalnim ljudskim pravom. Na to bi trebali imati pravo, a drugi bi im trebali omogućiti, čak iako se to kosi s njihovim duboko ukorijenjenim uvjerenjima.

Ne samo da su ta pitanja trebala biti prihvaćena, nego su se također morala slaviti i uzdizati! Niti jedno ozbiljno muslimansko društvo (i neka druga u "manje razvijenom" svijetu) to ne bi prihvatilo, pogotovo ako se na tome radi nasilno.

Velik dio toga se postiže putem signaliziranja vrline i budnosti, kao što je nošenje majice duginih boja kako bi se pokazalo koliko su Arapi i muslimani netolerantni ili oblačenje kostima križara na stadionu.

Imao je sreće što mu je samo zabranjen ulazak na stadion. Da se musliman obukao kao džihadist, pokušavajući prisustvovati nogometnoj utakmici u Engleskoj, ne samo da bi bio udaljen sa stadiona, već bi ga vjerojatno poslali u kamp sličan Guantanamu!

Kad je Samuel Huntington napisao svoje slavno djelo "Sukob civilizacija", mnogi su se potrudili da ga diskreditiraju, iako su vjerojatno znali da - na dubljoj razini - u njegovom pisanju ima mnogo istine.

Gotovo tri desetljeća kasnije postaje očitije da mnogi na Zapadu djeluju unutar navedene paradigme. Kao što je Huntington rekao, "Svijet sukobljenih civilizacija... neizbježno je svijet dvostrukih standarda: ljudi primjenjuju jedan standard na svoje srodne zemlje, a drugačiji standard vrijedi za druge." Huntington je bio samo glasnogovornik službene politike većine zapadnih zemalja.

U svakom slučaju, čestitam svim Katarcima i Arapima na njihovom uspjehu. Ovo im niko ne može oduzeti.