Sidran: Nema više pušaka i tenkova, na sceni su filigranski poslići kojima „Bošnjo“ nije dorastao

Sidran: Nema više pušaka i tenkova, na sceni su filigranski poslići kojima „Bošnjo“ nije dorastao

Sujete pojedinaca, ili njihova opravdana i neopravdana nezadovoljstva ne smiju postati sredstvo koje će neprijatelji BiH i njene državnosti koristiti za opravdanje destruktivnih politika kojima se žele devalvirati svi atributi i institucije države. U tom kontekstu akademik Abdulah Sidran smatra kako bi svakom pismenom čovjeku trebalo biti jasno da rat protiv BiH nikada nije prestao, promijenila su se sredstva ratovanja i bojno polje. Jedna od meta već duže vrijeme nesumnjivo je Akademija nauka i umjetnosti BiH čije razbijanje opravdava potpuno etničko separiranje naroda.

-    Nema više pušaka i tenkova, na sceni su filigranski poslići kojima „Bošnjo“ nije dorastao. Ja odavno ukazujem da imamo rat za interpretaciju ratova koji su se vodili na ovim prostorima i onaj čija interpretacija nadjača druge bit će pobjednik nedovršenih oružanih sukoba, istakao je Sidran za Patriju.

U tom kontekstu jasne su namjere ideologa utemeljene u Karađorđevu gdje se dogovarala podjela BiH, ali zabrinjava nesvjesnost, ili spremnost dijela intelektualaca koji narativno drže do BiH da sarađuju s njenim neprijateljima. Tako je Sidran problematizirao odnos SDA-ovih zastupnika u Parlamentu BiH spram inicijative za smjenu ministra pravde BiH Josipa Grubeše (HDZ BiH) koji je u opstrukciji upisa ANU BiH u registar pravnih lica pokazao spremnost nepoštivanja odluka Ustavnog suda BiH. Takvo stanje prema mišljenju Sidrana svoje uzroke ima u društveno-političkom sistemu zasnovanom na upravljanju kadrovima bez osnova i bez struke. Takav nakaradni sistem uspostavljen je u Dejtonu gdje su kako kaže Sidran izmišljena kategorija konstitutivnih naroda koja ne postoji nigdje osim u BiH.

-    Skloni smo zabijanju glave u pijesak. Kritikujemo i govorimo o skandaloznim postupcima Grubeše koji su na rubu kriminogenih aktivnosti. Takav ministar ostaje na poziciji pomoću ruku SDA. To ne može pamet objasniti, kao ni dva prazna listića Naše stranke pri izboru gradonačelnika Mostara. To kazuje da su jednako pogane ruke „naših“ ljudi“, smatra Sidran.

Posljednje rečeno ne odnosi se samo na političare, sve je izraženiji problem intelektualaca koji bi po svaku cijenu da se akademicima zovu. U  tu svrhu osnivaju udruženja građana kao Akademije nauka koje nisu ništa drugo do vjetar u leđa onima koji kontinuirano rade na razgradnji državnosti BiH. Jedna od njih je svakako BANU čiji izvori sežu u susjednu Srbiju, a koja se nikada nije razvila dalje od „kukavičjeg jajeta“ podmetnutog Bošnjacima. Njeno postojanje sugerisalo je ambicije razvoja bošnjačkog separatizma, bez čega na snazi gubi argumentacija postojanja Akademije nauka i umjetnosti RS-a i Hrvatske akademije nauka i umjetnosti u BiH. 

-    Nemoguće je na ovako malom prostoru imati ljudske kapacitete kojima bi popunili organizacije s velikom ambicijom da se smatraju Akademijom nauka i umjetnosti. Postoji vesela pikanterija vezana za osnivanje Akademije nauka i umjetnosti RS-a. Prilikom osnivanja imala je oko 16 članova iz Srbije koji u svojoj zemlji nisu bili dorasli visinama SANU-a, žive u Beogradu, ne mogu biti članovi Akademije u Svojoj državi, ali su akademici u RS-u, rekao je Sidran.

S obzirom na njenu svrhu suština nije ni bila važna, bitna je forma. Preko nje se u očima običnih ljudi opterećenih golom egzistencijom želi umanjiti značaj ANU BiH, a njenim slabljenjem, a posebno gašenjem BiH se oduzima važan atribut državnosti. Iz te perspektive problematične su težnje daljnje devalvacije akademskog zvanja kroz osnivanje udruženja građana poput BANU iz koje se sada trebaju osnovati čak dvije nove neformalne grupe građana. Ma koliko se zagovornici trudili svoje ideje predstaviti kao brigu za afirmaciju vrijednosti BIH, u stvarnosti imaju destruktivan karakter, jednak, ako ne i opasniji od projekata za koje je jasno da iza njih stoje neostvarene ambicije velikosrpske ideologije koja je uvijek u BiH imala saradnika u ideolozima udruženog zločinačkog poduhvata kod Hrvata. Realizacijom ideje o stvaranju udruženja koje ima ambiciju da se zove bosanska akademija, ili ona druga Kralj Tvrtko, čiji osnivači su se u startu razišli jer nema saglasnosti oko naziva pruža se ruka neprijateljima BiH.

-    Imao sam kontakte s inicijatorima osnivanja obje akademije. To su moji prijatelji koji su krenuli da rade zajedno, ali su se razišli. U ponudi je bila i pristojna cifra za funkciju sekretara, ali moje moralno osjećanje je nalagalo da ne ulazim u takve projekte. Neosporno je da dijelom iza takvih ambicija mora stajati nezadovoljstvo radom, ili neradom ANU BiH, za koju sam uvijek govorio rahmetli Aliji Izetbegoviću, a posije i Bakiru, da se bez obzira na sve mora sačuvati ova važna institucija i raditi na njenom unutrašnjem jačanju. Ponekad se u ANU BiH zanemaruje izvrsnost kao važan kriterij za odabir budućih članova koji je nažalost ograničen direktivama evropske asocijacije. U tom pogledu dr Asim Kurjak koji je jedan od inicijatora osnivanja novih udruženja sigurno zaslužuje da bude dio ANU BiH, kao što to zaslužuje i Safet Zec, ali je problem što njihove adrese nisu u BiH, rekao nam je Sidran.

Koliko je velika institucija ANU BIH Sidran pojašnjava i na svom primjeru ističući da je imao nelagodu postati njenim redovnim dijelom jer vjeruje da postoje ljudi koji su zaslužniji. Međutim, puno su brojniji intelektualci autsajderi koji su u svojim glavama uvjereni da su geniji.

-    Takve psihe se preko kvaziakademija žele lično namirivati. To će biti i ostati udruženja građana, bez relevantnog značaja u međunarodnim okvirima, jer svijet poznaje i priznaje jednu ANU BiH. Zato se važno vratiti na priču o ponašanju ministra Grubeše, koji je očigledno samo izvršilac radova ljudi koji imaju opasne namjere prema BiH. ANU BiH je dio bosanskohercegovačkog naslijeđa i netačno je da postoje bilo kakvi formalno – pravni razlozi za njeno institucionalno osporavanje, zato bi bilo važno otkriti nalogodavce koji već godinama ne dozvoljavaju da ANU BIH postane pravni subjekt registrovan na državnom nivou, istakao je Sidran.

Zato je veoma važno pojasniti svakom dobronamjernom čovjeku kako je osnivanje etničkih akademija nauka i umjetnosti u BiH važan, vrlo funkcionalan faktor njene razgradnje po etničkim kriterijima. To je moćan instrument iste one agresije 1992. godine. Ako su očekivani takvi potezi nacionalno ostrašćenih neprijatelja BiH, onda je šokantno pristajanje narativno patriotski orijentisanih snaga da nerazumijevanjem odnosa u BiH daju povoda da se stekne osjećaj kako rušitelji BiH opet imaju saveznike.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar