Autor: Dželaladin Abdurrahman Es-Sujuti

Treća od četiri grane medicine se bavi pitanjem etiologije.

U užem smislu etiologija predstavlja granu medicine  koja se bavi uzrocima pojedinih bolesti, kako bi se što lakše utvrdio njen pravi izvor i olakšalo liječenje. U tu svrhu se, uz anamnezu koriste i razne kliničke i laboratorijske dijagnostičke metode, a u naučnom ispitivanju eksperimentalni radovi.

Prvi uzročnik bolesti je zrak. Zrak je neophodan da bi se tijelo održalo jednako
izbalansirano, sve dok je zrak potpuno čist,i dok se sa njim nisu pomješani nečisti
vjetrovi. On je nevidljiva zastita.

Svako godišnje doba rađa bolesti koje su u skladu sa njim, a otklanja one koje to nisu.
Tako, na primjer, ljeto prouzrokuje nervozu i bolest vezano za žuč, ali liječi bolesti
vezane za hladnoću. Isto ovo vrijedi i za ostala godišnja doba. Hladan zrak nas jača i
poboljšava probavu. Topao zrak prouzrokuje suprotne efekte.

Drugi uzročnik su hrana i piće . Kada su vrući prouzrokuju toplotu tijela i obrnuto.

Treći uzročnik je kretanje i odmor. Kretanje prouzrokuje toplotu tijela i obrnuto.

Četvri uzročnik je emocionalno “kretanje” i odmor, kao što se dešava u slučajevima
srdžbe, radosti, tuge, srama i zabrinutosti, ove faze pokreću naše tijelo, kako iznutra, tako i izvana.

Peti uzročnik je budnost i spavanje. San tijelo čini toplim iznutra, iako ga hladi
izvana, tako da onaj ko spava treba neki pokrivač. Kada je čovjek budan dešava se
potpuno suprotna stvar.

Šesti uzročnik su uzimanje i ustezanje, balans između ovo dvoje štiti zdravlje.

Izvor: Vjerovjesnikova medicina