Duraković: Sporazum o Mostaru kruniše cilj i ideju Franje Tuđmana na šta pristaje šef SDA

Duraković: Sporazum o Mostaru kruniše cilj i ideju Franje Tuđmana na šta pristaje šef SDA

Piše: Esad Duraković za Depo.ba

O sporazumu koji su upravo potpisali Bakir Izetbegović i Dragan Čović, kao predsjednici svojih stranaka, u gradu Mostaru o čijoj sudbini hoće da odlučuju, moglo bi se pisati nadugo i naširoko, mogle bi se vršiti svakojake analize, duboko ulaženje u pojedinosti kojima protagonisti nastoje zamaskirati suštinu stvari. Nemam namjeru, a nema ni potrebe, baviti se tim političkim fintama ili pojedinostima nego imam potrebu i obavezu da ukažem na SUŠTINU koja proizlazi iz tih vražjih detalja.
 
 Radi se o sljedećim poentama, taksativno:
 
• Sporazum je takav da nastoji konačno ubiti ideju multietničkog, GRAĐANSKOG Mostara kakav je bio prije agresije i od koga ni danas ne odustaje velik broj Mostaraca.
  
• Sporazumom se cementira etnička podjela Mostara, tako da „svaki narod“ gospodari svojim mostarskim teritorijem. Protiv te ideje i cilja vodio se rat i zarad nje sve do sada nisu održani izbori u Mostaru jer na to nisu pristajali oni koji još uvijek vjeruju u mogućnost građanskog Mostara.
 
• Sporazum, zbog svega navedenog, kruniše cilj i ideju Franje Tuđmana čija partija – upravo HDZ – je izvršila  zločinački poduhvat u BiH, a na takvo krunisanje pristaje šef SDA. Poenta je u tome da svaki narod bude dominantan na „svome“ teritoriju, u svome ataru. Drugim riječima, ratni ciljevi '92 sada su pred ostvarenjem, i to u najvećem hercegovačkom gradu koji hoće i koji je mogao biti pozitivna paradigma za cijelu BiH, a sada postaje njena negativna paradigma.
 
• Sporazum je negativan i zato što njega donose - a radi se o sudbini jednoga važnog grada - DVIJE POLITIČKE PARTIJE, čak ne ni dva naroda, jer nisu svi Hrvati u HDZ niti su svi Bošnjaci u SDA.
 
• Sporazum je – da bi paradoks bio potpun – izdaja i one ideje za koju se '92-'95. borila i SDA: za cjelovitu i multietničku Bosnu i Hercegovinu, budući da je ona, kao takva, bila jedina prava šansa i Bošnjacima.
  
• Ta SDA iz '92. i ova sadašnja imaju isto ime, ali različite sadržaje. U Mostaru je sporazumom ovjerena njena nedržavnička, pogrešna politička orijentacija.
 
 • O sudbini jednog tako važnog i velikog grada, uz prisustvo predstavnika međunarodne zajednice, koji upravo svojim prisustvom ovjeravaju nakaradnost cijelog postupka, sporazum potpisuju predsjednici dvije političke partije koje čak ne predstavljaju i dva naroda jer  - HDZ ne predstavlja sve Hrvate niti SDA predstavlja sve Bošnjake, a da ne govorimo o drugim narodima, naravno i o konstitutivnim Srbima. Sramotno je to svjedočenje predstavnika međunarodne zajednice.
 
• Da bi apsurd bio zaista usavršen potrudio se Visoki predstavnik koji je nakon potpisivanja sporazuma slavodobitno izjavio kako je to praznik demokratije. Dakle, praznikom demokratije naziva se - s tako visoke instance – segregacijski sporazum dvije stranke (čak ne ni dva naroda), ovjera rezultata etničkog čišćenja i td. i tsl. Sramotno, zaista. Ali – sve  što sam naprijed naveo, svi protagonisti su – od potpisnika, preko međunarodnih svjedoka do Visokog predstavnika – ostali dosljedni: sve je urađeno toliko naopako da je, kao poenta, izveden zaključak kako je PRAZNIK DEMOKRATIJE upravo ono što je suštinski i istinski NASILJE NAD DEMOKRATIJOM.
 
 • Dragi Mostarci i građani BiH, možete li pristati na to?!

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar