Jevreji su doživjeli Holokaust. Bošnjaci su potom doživjeli genocid. I jedni i drugi samo zato što su Jevreji, odnosno Bošnjaci. Dakle, potpuno nedužni ljudi, i utoliko su zločini stravičniji, odnosno utoliko je zločin nakazniji

Dehumanizacija našeg svijeta – vidljivo je to već duže vrijeme – ima globalne razmjere a u BiH je ponovljiva i stravična

Političari iz RS blokirali su rad državnih institucija. Blokirali su državu. Zar to nije krajnje ozbiljan razlog za odlučnu intervenciju?! Član Predsjedništva BiH na sav glas u susjednoj zemlji, koja je izvršila agresiju na BiH, priča, prijeti i djeluje protiv države u čijem je Predsjedništvu?! Zar to nije razlog za odlučnu intervenciju?!

Ovih dana javnost u Bosne i Hercegovine je uzburkana zbog izjave Ivane Marić o nazivu Bošnjak a povodom njene kandidature za dogradonačelnicu Grada Sarajeva.

Prateći politički život u regiji a u BiH posebno, stalno zapažam jednu vrstu devijantnog ponašanja i rezonovanja većine političkih partija (stranaka), nekih u većoj mjeri a nekih u manjoj, ali je to u svakom slučaju uočljivo. Takvo ponašanje i djelovanje u onome što se zove javnim prostorom je očigledno društveno i politički neproduktivno jer čak četvrt vijeka bh. društvo (ako uopće možemo govoriti o društvu danas u BiH) ne samo da ne napreduje niti stagnira nego klizi unatrag, stalno se izlažući prijetnji destrukcije u koju spadaju i mogući oružani konflikti

O sporazumu koji su upravo potpisali Bakir Izetbegović i Dragan Čović, kao predsjednici svojih stranaka, u gradu Mostaru o čijoj sudbini hoće da odlučuju, moglo bi se pisati nadugo i naširoko, mogle bi se vršiti svakojake analize, duboko ulaženje u pojedinosti kojima protagonisti nastoje zamaskirati suštinu stvari...

Vlastiti svijet smo onečistili, dramatično i temeljito smo ga dehumanizirali. I nismo to učinili samo razaranjem cijeloga niza zemalja, posebno onih na Bliskom istoku gdje je nastao osvit ljudskoga roda u civiliziranosti. Upravo tamo pravimo stravičnu pustoš, zatiremo sve vrijednosti i usavršavamo iskustva nehumanosti. Mrzimo se i kidišemo jedni na druge, uprkos tome što je Bog – Svojom neizrecivom Plemenitošću – kazao kako nas je stvorio različitima samo zato da bismo se međusobno upoznavali

Već neko vrijeme čestitam ti praznike sa sjetom, zapravo – ophrvan tugom zbog bolesti koju proživljavaš četvrt vijeka i zbog bola koji ti zadaju neki tvoji sinovi bestidnim nepoštovanjem prema tebi a koji ne uspijevaju shvatiti kako si upravo ti, kao njihova Mati, najvažniji dio njihova pometena bića

Ne znam da li postoji – i ne znam da li je ikada postojala – država koju su mnogi tako dugo, tako uporno nastojali uništiti kao što nastoje uništiti tebe. Prije četvrt vijeka na tebe ja nasrnula četvrta po snazi armija u Evropi; razdirali su te iznutra i spolja, čerečili, nastojeći dokazati kako si, šta više, povijesna greška iako si ti, draga moja, povijesno mnogo starija i stabilnija od njih: upravo povijest stotinama godina – pa i sada – ovjerava tvoju postojanost, povijesnu utemeljenost i razložnost