Dajemo vam na čitanje pjesmu profesora Samedina Kadića pod naslovom "Dani"

Trčim svako malo na selo da zalijem baštu; u općem privatnom rasulu, još jedna samonametnuta obaveza. Neku mi večer došli na sijelo prijatelji, a ja se iskradam da napojim žedno korijenje: četiri ruže, dva jorgovana, tri ove godine posađene divlje trešnje, jedan ugroženi javor, rujevac, kupinu, kadifu... Prijatelji će mi zamjeriti, ali to je jače od mene: žao mi bilja.

Ne pamtim ljepši dan. Čist zrak, čist zvuk, čist horizont. Maljoki, prvi put na Bjelašnici, uzdiše: „Ovako je lijepo samo na Šar-planini.

Profesor dr. Orhan Bajraktarević pripada generaciji koja je upamtila osebujne intelektualce i velikane jugoslovenske akademske učenosti - učenosti o kakvoj današnja bosanskohercegovačka akademija može samo da sanja. Prije nego što će univerzitet postati biro za statističko-birokratsko gomilanje ispraznih činjenica, izvještaja, formulara, univerzitet je bio stil života.

Muslimani širom svijeta su ušli u ramazan, sveti mjesec tridesetodnevnog posta; duhovne i fizičke obnove. Za Samedina Kadića, bosanskohercegovačkog filozofa, književnika i publicistu, to je prilika za revitalizaciju osnovnih ljudskih čula