Hrvatska nije nikog napala, Hrvatska nije bila agresor u BiH, izjavila je danas predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.

Istina, tako slojevita, skrivena i kamuflirana, maskirana stotinama detalja, značenja, činjenica i sumnji, uvijek na kraju ostaje ogoljeni, rudimentirani sklop najprostijih odnosa. Skoro, pa sramotna u svojoj jednostavnosti, poput Adema i Eve sa listićem, tom jedinom zavjesom od stvarnog stanja stvari - to je Istina.

Ugledni hrvatski novinar Boris Pavelić, koji je godinama izvještavao o zločinima tzv. Herceg-Bosne i procesu protiv „Prlića i ostalih“, kazao je u izjavi za bh. informativni servis INS da su "razočaravajući razmjeri poricanja odgovornosti u Hrvatskoj“.

“Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!”, uzviknuo je Praljak, jedan od optuženika za ratne zločine i udruženi zločinački pothvat iz hercegovačke šestorke, prije nego je pred svima u haškoj sudnici popio nepoznati otrov, od kojega je uskoro preminuo u bolnici

Na teritoriji pod kontrolom takozvane Herceg-Bosne tokom agresije na našu zemlju porušeno je 80 džamija. Mnogi imami prošli su torture i maltretiranja, dok su pojedini doživjeli najokrutniju smrt jer nisu hteli napustiti svoje džematlije,

Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kojim predsjedava Carmel Agius, ujedno i predsjednik Tribunala, izreći će danas konačnu presudu u predmetu "Prlić i ostali". Nakon 23 godine rada Tribunala, ovo će biti posljednja presuda koju će on izreći, i to u njobimnijem postupuku pred tim sudom.

Ne samo da u Hagu postoje dokumenti koji potvrđuju direktne veze između zamisli vodstva Republike Hrvatske i angažiranja snaga na terenu, već se, kako bi to kazao ugledni hrvatski odvjetnik Anto Nobilo, može vidjeti da je HVO bio neka vrsta hrvatskog agenta u BiH.

Kad je general osuđen za ratne zločine održao predavanje kadetima u Beogradu, dočekala ga je srdačna reakcija ministra odbrane.

Predsjednik Udruženja logoraša “Prijedor 92” Mirsad Duratović smatra da je sramno i toliko bezdušno obrazloženje Sudskog vijeća da presuda za genocid u Prijedoru kao i u općinama Ključ, Sanski Most, Kotor Varoš, Vlasenica i Foča nije donesena, jer „nije ubijen značajan dio grupe.“

Jedna od monstruoznih epizoda u sukobima HVO-a i HV-a s Armijom RBiH jeste „živi štit“ na Crnom vrhu. Naime, 31. jula 1993. godine, pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane odveli su 54 prozorska Bošnjaka iz logora u Srednjoj školi Prozor na područje Crnog vrha, te ih tamo povezali ih žicom, odnosno kablom poljskog telefona.