Pad Berlinskog zida: Kako je 1989. promijenila svijet

Svjetski događaji često se kreću brzo, ali teško je uskladiti tempo i snagu promjena 1989. godine. Vrhunac je bio jedan od najpoznatijih prizora u novijoj historiji  - pad Berlinskog zida.

Zid se dijelom srušio zbog birokratske nesreće, ali se konačni pad desio uslijed vala revolucija koje su komunistički blok predvođen sovjetskim drškom ostavili na rubu propasti i tako pomogle definiranju novog svjetskog poretka, prenosi Federalna.ba.

Kako je Zid pao?

Upravo se 9. novembra 1989., pet dana nakon što se na masovnom protestu u Istočnom Berlinu okupilo pola miliona ljudi, srušio Berlinski zid koji je dijelio komunističku Istočnu Njemačku od Zapadne Njemačke.

Vođe istočnonjemačkih zemalja pokušale su smiriti rastuće proteste labavljenjem granica, olakšavajući putovanje istočnim Nijemcima. Nisu imali namjeru u potpunosti otvoriti granicu.

Promjene su trebale biti prilično male - ali način na koji su donesene imao je velike posljedice.

Bilješke o novim pravilima predate su glasnogovorniku, Günteru Schabowskom - koji ih nije imao vremena pročitati prije svoje redovne konferencije za novinare. Kad je prvi put pročitao bilješku, novinari su bili zapanjeni. "Privatna putovanja izvan zemlje sada se mogu prijaviti bez preduvjeta", rekao je. Iznenađeni novinari zatražili su više detalja. Listajući kroz svoje bilješke, gospodin Schabowski je rekao da nalog, koliko je mogao vidjeti, odmah stupa na snagu.

Zapravo je bilo planirano nalog stupi na snagu sljedećeg dana, s pojedinostima o podnošenju zahtjeva za vizu. Ali jedna je potpuno drugačija vijest bila svuda na vijestima - i rijeka ljudi istočne Njemačke se slijevali na granicu. Harald Jäger, pogranični stražar te večeri, rekao je Der Spiegelu 2009. godine da je konferenciju za novinare gledao zbunjeno - a potom gledao kako ljudi dolaze.

Gospodin Jäger je sumanuto zvao svoje nadređene, ali nisu dali zapovijed ni za otvaranje vrata - ni za otvaranje vatre kako bi zaustavili gomilu.Da se samo nekoliko stražara suočilo sa stotinama bijesnih građana, sila bi bila od male koristi.

"Ljudi su mogli biti ozlijeđeni ili ubijeni čak i ako nije bilo ispaljenih hitaca, u sukobima ili da je bilo panike među hiljadama okupljenih na graničnom prijelazu", rekao je za Der Spiegel. "Zato sam svojim ljudima dao zapovijed: Otvorite kapije!" Hiljade ljudi je pohrlilo, slaveći i plačući, scene koje su obišle svijet.Mnogi su se popeli na zid na berlinskoj Brandenburškoj kapiji, čekićima i krampama odvaljujući komade zida.

Turbulentna godina dosegla je vrhunac.

Zašto je Zid srušen?

Nakon Drugog svjetskog rata, Evropa je bila podijeljena na Sovjetski Savez i njegove bivši zapadni saveznici, te su Sovjeti postupno podigli 'željeznu zavjesu' koja je Istok odvojila od Zapada. Poraženu Njemačku podijelile su sile - SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR - s istočnim dijelom koji su okupirali Sovjeti. Istočna Njemačka, službeno poznata kao Njemačka demokratska republika, postala je uporište Sovjetskog Saveza u Zapadnoj Evropi.

Ali Berlin je bio podijeljen na četiri dijela, s britanskom, francuskom i američkom zonom na zapadu grada i sovjetskom zonom na istoku.Zapadni Berlin postao je ostrvo okružen komunističkom Istočnom Njemačkom. Zid je na kraju sagrađen 1961. godine, jer je Istočni Berlin pokušavao spriječiti ljude da idu na zapad. Do 1980-ih, Sovjetski Savez se suočio s akutnim ekonomskim problemima i velikim nedostatkom hrane, a kad je nuklearni reaktor u elektrani Černobil u Ukrajini eksplodirao u aprilu 1986., bio je to simboličan trenutak u predstojećem kolapsu komunističkog bloka.

Mihail Gorbačov, relativno mladi sovjetski vođa koji je vlast preuzeo 1985., uveo je reformsku politiku "glasnosti" (otvorenosti) i "perestrojke" (restrukturiranje).

Ali događaji su se kretali mnogo brže nego što je mogao predvidjeti.

Revolucionarni talas

Reformski pokreti već su se uzburkali u komunističkom bloku.Godine aktivizma i štrajkova u Poljskoj kulminirali su glasanjem unutar vladajuće komunističke partije o legalizaciji zabranjenog sindikata solidarnosti. Do februara 1989. Solidarnost je bila u pregovorima s vladom, a djelomično slobodnim izborima to ljeto dobili su i mjesta u parlamentu.Iako su komunisti zadržali kvotu mandata, Solidarnost osvajala gdje i kad god je to mogla.

Svjetski događaji često se kreću brzo, ali teško je uskladiti tempo i snagu promjena 1989. godine. Vrhunac je bio jedan od najpoznatijih prizora u novijoj historiji  - pad Berlinskog zida.

Zid se dijelom srušio zbog birokratske nesreće, ali se konačni pad desio uslijed vala revolucija koje su komunistički blok predvođen sovjetskim drškom ostavili na rubu propasti i tako pomogle definiranju novog svjetskog poretka.

Kako je Zid pao?

Upravo se 9. novembra 1989., pet dana nakon što se na masovnom protestu u Istočnom Berlinu okupilo pola miliona ljudi, srušio Berlinski zid koji je dijelio komunističku Istočnu Njemačku od Zapadne Njemačke.

Vođe istočnonjemačkih zemalja pokušale su smiriti rastuće proteste labavljenjem granica, olakšavajući putovanje istočnim Nijemcima. Nisu imali namjeru u potpunosti otvoriti granicu.

Promjene su trebale biti prilično male - ali način na koji su donesene imao je velike posljedice.

Bilješke o novim pravilima predate su glasnogovorniku, Günteru Schabowskom - koji ih nije imao vremena pročitati prije svoje redovne konferencije za novinare. Kad je prvi put pročitao bilješku, novinari su bili zapanjeni. "Privatna putovanja izvan zemlje sada se mogu prijaviti bez preduvjeta", rekao je. Iznenađeni novinari zatražili su više detalja. Listajući kroz svoje bilješke, gospodin Schabowski je rekao da nalog, koliko je mogao vidjeti, odmah stupa na snagu.

Zapravo je bilo planirano nalog stupi na snagu sljedećeg dana, s pojedinostima o podnošenju zahtjeva za vizu. Ali jedna je potpuno drugačija vijest bila svuda na vijestima - i rijeka ljudi istočne Njemačke se slijevali na granicu. Harald Jäger, pogranični stražar te večeri, rekao je Der Spiegelu 2009. godine da je konferenciju za novinare gledao zbunjeno - a potom gledao kako ljudi dolaze.

Gospodin Jäger je sumanuto zvao svoje nadređene, ali nisu dali zapovijed ni za otvaranje vrata - ni za otvaranje vatre kako bi zaustavili gomilu.Da se samo nekoliko stražara suočilo sa stotinama bijesnih građana, sila bi bila od male koristi.

"Ljudi su mogli biti ozlijeđeni ili ubijeni čak i ako nije bilo ispaljenih hitaca, u sukobima ili da je bilo panike među hiljadama okupljenih na graničnom prijelazu", rekao je za Der Spiegel. "Zato sam svojim ljudima dao zapovijed: Otvorite kapije!" Hiljade ljudi je pohrlilo, slaveći i plačući, scene koje su obišle svijet.Mnogi su se popeli na zid na berlinskoj Brandenburškoj kapiji, čekićima i krampama odvaljujući komade zida.

Turbulentna godina dosegla je vrhunac.

Zašto je Zid srušen?

Nakon Drugog svjetskog rata, Evropa je bila podijeljena na Sovjetski Savez i njegove bivši zapadni saveznici, te su Sovjeti postupno podigli 'željeznu zavjesu' koja je Istok odvojila od Zapada. Poraženu Njemačku podijelile su sile - SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR - s istočnim dijelom koji su okupirali Sovjeti. Istočna Njemačka, službeno poznata kao Njemačka demokratska republika, postala je uporište Sovjetskog Saveza u Zapadnoj Evropi.

Ali Berlin je bio podijeljen na četiri dijela, s britanskom, francuskom i američkom zonom na zapadu grada i sovjetskom zonom na istoku.Zapadni Berlin postao je ostrvo okružen komunističkom Istočnom Njemačkom. Zid je na kraju sagrađen 1961. godine, jer je Istočni Berlin pokušavao spriječiti ljude da idu na zapad. Do 1980-ih, Sovjetski Savez se suočio s akutnim ekonomskim problemima i velikim nedostatkom hrane, a kad je nuklearni reaktor u elektrani Černobil u Ukrajini eksplodirao u aprilu 1986., bio je to simboličan trenutak u predstojećem kolapsu komunističkog bloka.

Mihail Gorbačov, relativno mladi sovjetski vođa koji je vlast preuzeo 1985., uveo je reformsku politiku "glasnosti" (otvorenosti) i "perestrojke" (restrukturiranje).

Ali događaji su se kretali mnogo brže nego što je mogao predvidjeti.

Revolucionarni talas

Reformski pokreti već su se uzburkali u komunističkom bloku.Godine aktivizma i štrajkova u Poljskoj kulminirali su glasanjem unutar vladajuće komunističke partije o legalizaciji zabranjenog sindikata solidarnosti. Do februara 1989. Solidarnost je bila u pregovorima s vladom, a djelomično slobodnim izborima to ljeto dobili su i mjesta u parlamentu.Iako su komunisti zadržali kvotu mandata, Solidarnost osvajala gdje i kad god je to mogla.

I Mađari su u martu pokrenuli masovne demonstracije za demokraciju.U maju je demontirano 240 km bodljikave žice duž granice s Austrijom - prva pukotina u željeznoj zavjesi. Mađarsku revoluciju 1956. godine Sovjeti su brutalno suzbili, ali ovo je uspjevalo.

Do augusta, revolucionarni val ponovno se na rubovima zapalio. Dva miliona ljudi širom Estonije, Latvije i Litve - koji su tada bili dio Sovjetskog Saveza - održali su jednu od najupečatljivijih demonstracija takozvane Pjevačke revolucije formirajući ljudski lanac dužine 600 km širom baltičkih republika pozivajući na nezavisnost.

U vrućini augusta, Mađarska je otvorila granice s Austrijom na zapadu, omogućivši bijeg izbjeglicama Istočne Njemačke.

Željezna zavjesa se svijala.

Čehoslovačkoj, čiji je nagon za iberalizacijom reformi brutalno potisnut 1968., pružila se još jedna prilika a bijeg.Istočni Nijemci su mogli bez ograničenja putovati do susjedne ocijalističke nacije i stotine ljudi počeli su opsjedati tamošnju ambasadu Zapadne Njemačke, da bi na koncu bili vozom evakuirani ka zapadu.

Istočna Njemačka je u oktobru zatvorila svoju granicu s Čehoslovačkom da bi zaustavila veliki odlazak ljudi. Ali do tada se revolucija proširila na samu Istočnu Njemačku.

Pobunjenici Istočne Njemačke

Sve je počelo demonstrantima koji su se u centru Leipziga okupili tražeći slobodu. Dana 9. oktobra, u danima kada je Istočna Njemačka slavila svoju 40. godišnjicu, na ulice je izašlo 70.000 ljudi. Bilo je poziva na slobodne izbore iz Zapadne Njemačke i razgovora o reformama novog komunističkog vođe Istočne Njemačke Egona Krenza.

Niko nije znao da je pad Zida nekoliko sedmica daleko. Krajem oktobra parlament u Mađarskoj, koji je među prvima održao masovne demonstracije, usvojio je zakon kojim su predviđeni izravni predsjednički izbori i višestranački parlamentarni izbori.

A onda je 31. oktobra brojka koja zahtijeva demokraciju u Istočnoj Njemačkoj narasla na pola miliona. Gospodin Krenz odletio je u Moskvu na sastanke - nedavno je za BBC rekao da mu je tada rečeno da do ponovnog njemačkog ujedinjenja neće doći.  

Dana 4. novembra, mjesec dana nakon što su započeli istočnonjemački protesti, oko pola miliona ljudi okupilo se u Alexanderplatzu u srcu Istočnog Berlina. Tri dana kasnije vlada je podnijela ostavku. Ali nije bilo namjere ustupiti mjesto demokratiji i Egon Krenz je ostao na čelu Komunističke partije i de facto vođa zemlje. Ali ne zadugo. Pet dana kasnije, gospodin Schabowski održao je press konferenciju koja će promijeniti svijet.

Zašto Sovjeti nisu upotrijebili silu?

Ranije su te 1989., pekinški demonstranti na Trgu Tiananmen koji su pozivali na demokraciju u Kini slomljeni u velikom vojnom obračunu. SSSR je prije upotrijebio svoju vojsku za obuzdavanje pobuna. Pa zašto ne sada?

Unutar samog Sovjetskog Saveza, jesu, ubivši 21 demonstranta za nezavisnost u sovjetskoj republici Gruziji. Ali drugdje u komunističkom bloku nisu.

U  prekidu sa sovjetskom politikom, Mihail Gorbačov odlučio se ne koristiti prijetnje vojnom snagom kako bi zaustavio masovne demonstracije i političke revolucije u susjednim zemljama.

"Sada imamo doktrinu Franka Sinatra", rekao je glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Gennady Gerasimov za američku televiziju."On ima pjesmu:` I (Did) It My Way. 'Tako svaka zemlja sama odlučuje kojim putem krenuti. "

Novo poglavlje u evropskoj historiji

Dana 3. decembra g. Gorbačov i američki predsjednik George HW Bush sjedili su rame uz rame na Malti i objavili izjavu rekavši da se hladni rat dviju sila bliži kraju. Ali val revolucija 1989. još nije bio gotov.

Studentski demonstranti u Pragu sukobili su se s policijom, što je izazvalo baršunastu revoluciju koja je tokom naredih sedmica srušila čehoslovački komunizam. U Rumuniji su demonstracije završile nasiljem i padom komunističkog diktatora Nicolaea Ceausescua.Nova vlada preuzela je dužnost kad je svrgnuti vođa pobjegao iz svoje palače, a bijesna gomila je navalila.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar