Palestinska rediteljica na AJB DOC-u: Rasizam i nasilje ne mogu opstati

Palestinska rediteljica na AJB DOC-u: Rasizam i nasilje ne mogu opstati

Palestinsko pitanje bolna je tačka savremene političke historije i problem koji duže od sedam decenija predstavlja neuralgičnu bliskoistočnu tačku. Izraelska okupacija palestinskih teritorija, etničko čišćenje, rasizam i politika segregacije za milione Palestinaca koji žive u okupiranom istočnom Jerualemu, na Zapadnoj obali i u pojasu Gaze još uvijek je stvarnost, prenosi Al Jazeera Balkans.

Svakodnevnicu Palestinaca u najdoslovnijem smislu oblikuje politika izraelskog cionizma i svaki glas koji se „probije“ i koji svjedoči o „mukama“ Palestinaca vid je borbe za političku emancipaciju. Jedan od tih „hrabrih glasova“ koji neprekidno govore patnji i političkim problemima Palestinaca je rediteljka rodom iz palestinskog grada Nablusa, Rawan Damen.

Njen filmski dokumentaristički rad „obojen je politikom“, a filmovi koje je snimila jasno su govorili o problemima koji potresaju dvije zajednice, onu palestinsku i onu izraelsku.

Damen je gošća drugog AJB DOC festivala, a u razgovoru za Al Jazeeru Balkans govorila je posljedicama cionističke politike i izazovima s kojima se Palestinci danas susreću.

  • Kako komentarišete posljednju najavu izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da želi u potpunosti anketirati okupiranu Zapadnu obalu?

Moramo razumjeti kontekst u kojem je došlo do iskazivanja takvog političkog stava, jer to dolazi nakon Trumpovog priznanja i ranije aneksije Jerusalema kao glavnog grada Izraela i nakon što je takvu inicijativu objeručke prihvatila izraelska vlada iako se sve to protivi međunarodnim pravima. Isto su uradili i Golanskoj visoravni otimajući je od Sirije, pa zatim dolini Jordana, a sada se primpremaju da to učine i sa Zapadnom obalom.

Ono što radi izraelska vlada u kontinuitetu, a ne samo Bibi Natanyahu jeste ostvarivanje tog pradavnog cionističkog sna i projekta koji je baziran na moći. Oni imaju moć i sprovode sve što žele, grabe zemlju, proglase bilo koji dio zemlje dijelom Izraela i cijeli cionistički projekt je zasnovan na principu više zemlje, a manje Palestinaca. Kada kažete da ćete pripojiti cijelu dolinu Jordana Izraelu to znači da ćete sprovesti tiho etničko čišćenje cijele te regije. Cijeli cionističi san je zemlja, ali bez ljudi – Palestinaca.

  • Trumpovo priznavanje Jerusalema kao glavnog grada Izraekla je politički presedan. Kako će se to odraziti na izraelsko – palestinske odnose i političku situaciju regije?

Mirovni proces je zapeo jer je zasnovan na pogrešnim i krivim temeljima. Oni nikada nisu diskutovati o Jerusalemu čak ni sudbonosne 1993. i Izrael je uvijek govorio „o tome ćemo raspravljati kasnije“. Samo su stvarali temelje i naselja unutar istočog Jerusalema grabeći više zemlje i povećavajući teritoriju i stvarajući veći Jerualem i zatvarajući ga za Palestince. Ja sam iz Nablusa i ne mogu otići u Jerusalem čak ni da posjetim grad kao turista, a udaljen je sat vremena od mog grada i to je sasvim ludo. A Jerusalem je centar i sveto mjesto muslimanima, kršćanima i Jevrejima. Ako o tome mislite u logičkim terminima onda nije to logično, ali ako mislite u okvirima moći i sprovođenja moći onda vi vidite da je to sprovedba moći koja nije bazirana na pravdi i pravičnosti.

  • Veliki problem kako vide mnogi koji podržavaju Palestinu jeste da danas nema više jednog velikog ikoničkog lidera kakav je bio Jaser Arafat. Kako ćete razriješiti taj problem i ponovo postati vidljivi, a onda i postati jaka politička sila?

Da, to je veliki problem. U pravu ste kada kažete da imamo problem s političkim liderstvom, ali to ne znači da nemamo veoma dobrih političara, patriota, ali oni nisu lideri u političkom i simboličkom smislu. Naša je misija da kreiramo lidere od mladih ljudi, jer većina palestinskih političara koji su aktivni ima preko 60 godina, jer su mladi ljudi veoma deprimirani politikom i ne žele da rade u političkoj areni koja je zagađena. Glavna stvar koja se mora uraditi jeste da se izgradi nova generacija lidera i političara.

Ali to nije plan, to je nešto što se mora desiti i lider mora doći prirodno i treba stvarati infrastrukturu od ljudi koji imaju viziju i zajednički san. Problem Palestinaca danas jeste da nemaju jedan zajednički san i ne znaju šta treba da urade. Puno je ljudi rasuto diljem svijeta, puno ljudi živi u okupiranim područjima. pa Palestinci koji žive u samom Izraelu...

  • Natanyahuova vlada danas ima bliske odnose sa mnogim arapskim zemljama, memđu kojima su Saudijska Arabija i UAE. Kako objašnjavate činjenicu da izostaje konsenzualna podrška palestinskom pitanju u arapskom svijetu?

To je komplikovano, jer danas imate čak i arapske cioniste i arapske muslimane cioniste koji podržavaju cionizam. Cionizam je projekat i taj projekat nije završen i još traje i to je način na koji trebamo gledati stvari i kako da se borimo protiv tog projekta jer je to rasisitčki projekat koji koristi teror i nasilje. Drugim arapskim zemljama kažu mi vam možemo biti ulaz u SAD, a istovremeno ubijaju Palestince i uništavaju kuće. Moramo sagledati cijelu situaciju i vidjeti širu sliku da bismo razumjeli situaciju.

  • Prije 30 godina bilo je intelektualaca koji su se zalagali za mirno rješenje sukoba Shimon Perez, Jichak Rabin Amos Oz i drugi intelektualci, a sada vidmo da na političkoj sceni dominira isljučivost oličena u Natanyhuu, Liebermanu i Benny Gantzu. Kako će se to reflektovati na mirovni proces i hoće li izraelska politika biti agresivnija?

Prije svega nemojte vjerovati da su Shimon Perez i Jichak Rabin željeli mir. Izraelska ljevica kao entitet je veoma cionistički nastrojena ljevica. Nije istina da su ljevica i desnica u Izraelu različiti po velikim političkim pitanjima, a posebice po pitanju odnosa Izraela i Palestine. Izraelska politika se uvijek kreće istim putem ali sada ih američka administracija pokreće da se kreću brže. I biće još više agresije prema Palestincima i biće više etničkog čišćenja koje će se sprovoditi u kraćem vremenu i sad postoji još veća potreba za otporom.

  • Kako će se ova situacija razriješiti, milioni su raseljeni, nema političke svjetlosti, vlada politička depresija?

Uvijek će biti nepravde. Rasizam i nasilje i teror ne mogu da se održe. U historijskim knjigama, koji opisuju događaje od prije 2.000 godina vidite da je nepromjenjivost neodrživo stanje i nije moguće da zamislite nepromijenju situaciju. To ne znači potpuno odsustvo i unutar Izraela ljudi koji se protive cionizmu. Čak se i u Izraelu pišu danas knjige o etničkom čišćenju koje je sprovedeno i koje se sprovodi nad Palestincima i takvi ljudi i njihovi primjeri daju nadu da će budućnost ipak biti svjetlija.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar