Da li je Recep Tayyip Erdogan prodao sirijsku revoluciju?

Da li je Recep Tayyip Erdogan prodao sirijsku revoluciju?

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan nije ostao pošteđen kritika zbog posjete Rusiji krajem augusta, tokom koje je viđen kako razgovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i okrepljuje se sladoledom u prijatnoj atmosferi.

U isto vrijeme avioni sirijskog režima zasipali su sela oko sirijskog grada Idliba, utirući put vojnoj operaciji prema Maaret al-Noumanu s ciljem da se preuzme potpuna kontrola nad autoputem Hama – Halep, prenosi Al Jazeera Balkans.

S druge strane, pojedini koji su stali u Erdoganovu odbranu nisu uspjeli opravdati njegovu posjetu i odabir vremena, nakon čega je izbilo više demonstracija na sirijskoj granici.

Na demonstracijama u Idlibu građani su palili fotografije predsjednika Turske, optužujući ga da je prodao sirijsku revoluciju, što je dovelo do pometnje na političkoj sceni i dodatno je zakompliciralo.

Početak eskalacije

Otkad su se ruske trupe krajem 2015. uključile u rat Siriji, kormilo se postepeno okretalo u pravcu sirijskog režima. Rusija je nastavila s operacijom ponovnog zauzimanja područja koja je oslobodila Slobodna sirijska vojska, a okončana je u zimu 2016.

Bombardirana su sva područja pod kontrolom pobunjenika na periferiji Halepa, što je rezultiralo njihovim povlačenjem u Idlib, jedinu potpuno oslobođenu pokrajinu.

Turska je početkom 2017. uložila diplomatske napore kako bi smanjila eskalaciju u ostalim područjima. Nakon pada većine oslobođenih područja u ruke Rusiji Erdogan je bio odlučan u namjeri da spriječi bilo kakvu invaziju na Idlib kako sirijska revolucija ne bi bila potpuno ugušena.

Tvrdio je da Turska ne može podnijeti još jedan priljev izbjeglica dotle da je zaprijetio Evropi da će otvoriti granice prema njoj ako Rusija izvrši invaziju na Idlib. To je navelo Angelu Merkel da 2018. izvrši pritisak na Putina da zaustavi invaziju, dok je Erdogan postigao sporazum o raspoređivanju turskih trupa na kontrolne tačke u Idlibu, što je bila priprema za otvaranje autoputeva  Halep – Hama i Halep – Latakija.

Zašto je Rusija ušla u Siriju?

Sirija je strateško područje za Rusiju na različitim poljima. Historijski gledano, strateški savez između dvije zemlje od sredine 1950-ih predstavljao je ravnotežu za tu regiju.

Nakon neuspjeha Staljina da dobije vojnu bazu u moreuzima Turske ili u Libiji, sirijske luke bile su najprikladnija alternativa za rusku flotu, imajući u vidu ulazak američkih marinaca u Liban 1958, kao i prijetnje turske vlade 1957. (koja je u to vrijeme bila proamerički nastrojena) da će izvesti invaziju na sirijski režim zbog podrške Kurdima.

S druge strane, u ovom stoljeću svjedočili smo sve većoj strateškoj važnosti geografskog položaja Sirije nakon što su zapadne zemlje 2009. pokušale produžiti plinovod od obala Arapskog zaljeva do Evrope, preko Jordana, Sirije i Turske.

Međutim, prisustvo ruskog utjecaja u Siriji ometalo je taj ogroman projekt, koji bi, ako bude okončan, utjecao na rusku dominaciju na tržištu plina u istočnoj i srednjoj Evropi. Stoga je projekt zaustavljen nakon pritisaka Rusije.

Američki plan u Siriji

Amerika je planirala zatvoriti Moskvi vrata za izvoz plina u Evropu preko Ukrajine, što je u konačnici rezultiralo podrškom demonstracijama u Ukrajini početkom 2014, koje su okončane dolaskom prozapadne vlade na vlast u toj zemlji.

S druge strane, američki projekt bio je zasnovan na naoružavanju sirijskih pobunjenika kvalitetnim oružjem kao priprema za svrgavanje Assadovog režima, čije bi mjesto zauzeo proamerički režim, u pokušaju da se zaljevski plinovod provede prema Evropi kroz Siriju.

Posljedice toga bile su primjetne u očitom napretku pobunjenika na sjeveru i u centralnom dijelu zemlje sredinom 2015, što je kulminiralo oslobađanjem čitave pokrajine Idlib i dijelova pokrajina Homs, Hama i Halep, te dovelo do napredovanja prema periferiji Latakije, uporištu vladajuće alevitske sekte, osim toga što su pobunjenici uspjeli osloboditi i pojedine četvrti Damaska.

No, ruski odgovor na naoružavanje sirijskih pobunjenika bio je iznenađujući. Putin je svoje trupe poslao u oktobru 2015. u Siriju, potpomognute najnovijim oružjem iz ruskog arsenala, koje je Rusija odbila poslati vojsci sirijskog režima zbog straha da će dospjeti u ruke pobunjenicima kao ratni plijen.

Ulazak ruske vojske u borbu rezultirao je time da stvari prevagnu u njenu korist. To je potaklo predsjednika Turske da izvrši pritisak na Putina da zaustavi borbe i spriječi dodatne gubitke oslobođenih teritorija, posebno Idliba, koji predstavlja stratešku dubinu za Tursku zbog blizine njenim granicama.

Međutim, sirijski režim i Rusija tvrdili su da ostanak Idliba van kontrole vlade u Damasku ometa povezivanje ekonomske prijestonice Halepa s Hamom i Latakijom te ostalim sirijskim primorskim gradovima, kao i to da grupa Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koja se ranije dovodila u vezu s Al-Kaidom, kontrolira većinu oslobođenih teritorija.

Međutim, zahvaljujući diplomatskim naporima Turske, s ruskom stranom postignut je dogovor o integriranju HTS-a i drugih sirijskih frakcija u jednu, zatim da se teško naoružanje sirijskih frakcija povuče s granične linije između Idliba i ostatka sirijske teritorije, a na kraju i do rada na otvaranju autoputeva Halep – Hama i Halep – Latakija pod nadzorom Turske.

Kompletan tekst pročitaje OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar