Autor: mr. Muhamed ef. Velić

Da neko povuče za maramu na glavi bilo koju časnu sestru koja se kreće Sarajevom ili koja boravi u samostanu "Sestara služavki malog Isusa 'Egipat'" na Bjelavama, a to je na granici moga džemata, osobno bi se išao obračunati s tim bezumnikom koji udara na same svetinje na ljudskim glavama i koji remeti red i mir među ljudima.

Pokrivalo za kosu i marama na ženskim glavama je znak ugovora s Bogom, simbol morala, čestitosti, čednosti i mira. One žene koje nose maramu na glavi ili koje imaju hidžab, kako se to u islamskoj nomenklaturi zove, one odlučno kazuju i pokazuju svijetu da od njih - taj isti svijet može biti miran, jer su one svoj mir pronašle.

Naravno, to onima koji nemaju svoj mir, ali koji nemaju ni pameti, a niti dobrog savjeta, sasvim je evidentno, smeta i nervira ih, pa onda bezumno i kukavički udaraju na ta nedužna i čedna ljudska bića. To je neviđena mržnja, ali i kukavičluk, koji je naravno imanentan takvim ljudima - ološu, kriminalcima i mrziteljima.

U subotu navečer je zabilježen novi atak na dvije pokrivene žene u Kiseljaku. Radilo se o kćerci i majci, koja je štitila svoju malodobnu kćerku od prezrenog napadača, siledžije i slinika. Očigledno se radilo o napadu iz neskrivene mržnje, a ta je mržnja dvostruko motivirana i podgrijavana: mržnja prema vjerskom simbolu, kao eklatantan primjer čiste islamofobije, i mržnja kao rezultat nastavka etničkog čišćenja. Pokrivenim ženama nema mjesta u Kiseljaku, hoće se kazati i poručiti.

Razuman se čovjek, bez obzira gdje živio i kojem etnicitetu pripadao, osjeća poraženo i tužno kada čuje za ovakve stvari i događaje. Naravno, mogu se čuti i iracionalni komentari, kako bi dotičnom kabadahiji trebalo dati takvu lekciju koju bi pamtio cijelog života, u smislu da mu treba kafić i benzinsku pumpu zapaliti ili ga, pak, naći pa mu dobar degenek dati, ali to bi bilo samo produžavanje nereda i raspirivanje sukoba.

No, slažemo se da dotičnom kabadahiji država treba očitati dobru lekciju, a, isto tako, očekujemo osudu tog barbarizma i patološke mržnje na djelu od svih odgovornih institucija u državi, a posebno onih vjerskih, tj. crkvenih. Vjerske institucije ne smiju zakazati u ovakvim situacijama, ako, pak, zakažu onda njihova misija nema smisla. Onda ništa više nema smisla. Onda ni Golub nije više usamljena poludjela ptica i problem, kao takav, već ubrzo imamo na djelu jata golubova koji će unerediti mnoge čiste "površine".

(Autor je sarajevski imam i ugledni publicista)