Akademik Dževad Karahasan: Bosnu ne mogu uništiti!

  • (Foto: Jelena Dukarić)
  • (Foto: Jelena Dukarić)

U sarajevskoj  Vijećnici u ponedjeljak je održan, nesumnjivo, jedan od kulturnih događaj ove godine u Bosni i Hercegovini - promocija novoobjavljenog izdanja “Izabrana djela Dževada Karahasana“.

 Razgovarao: Faruk Vele

Akademik Dževad Karahasan, književnik, dramski pisac, esejist, romansijer, “jedan je od najsnažnijih i najdojmljivijih bosanskih prozaika“ i nesumnjivo jedan od najznačajnijih evropskih pisaca današnjice govorio je  za Radiosarajevo.ba o sarajevskoj promociji, izazovima s kojima se suočavaju bosanska kultura i sama Bosna, pseudopolitici i političarima poput predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika, egzistencionanoj drami današnjeg čovjeka...

VEZANI TEKST >>>U Vijećnici održana promocija izabranih djela Dževada Karahasana

Radiosarajevo.ba: Profesore Karahasan, večeras će biti održana promocija Vaših izabranih dijela u sarajevskoj Vijećnici. Kakvi su utisci i reakcije? Imamo priliku vidjeti jedno impozantno djelo.

KARAHASAN: Klasična književnost je svojevrsni račun s vremenom. Pokušaj da se sačuvaju, da se iz sadašnjeg trenutka izdvoje iskustva, osjećanja pojedinačnih ljudi. Zahvaljujući književnosti mi možemo razgovarati sa ljudima 5. stoljeća stare ere, na primjer sa Sofoklovom Antigonom, sa ljudima iz vremena Baroka, na primjer sa Goetheovim Faustom. Utoliko je čovjeku strašno uzbudljivo iskustvo vidjeti na okupu 10 knjiga koje je on pisao.

Uzbudljivo je iskustvo, prvo, zato što se, naravno, raduje priznanju koje je dobio od izdavača, od kolega koje su radile na tom nizu knjiga. Uzbudljivo je iskustvo i zato što ga tih 10 knjiga stavljenih jedna pored druge prisiljavaju na preispitivanje, na pitanje da li to zaista nešto vrijedi, je li on uspio o čemu je sanjao... Ta mješavina radosti i skepse, uzbuđenja i pitanja, samopreispitivanja jako je zanimljivo i mislim dragocjeno iskustvo. Nadam se da će biti prilike u razgovoru sa čitaocima, kolegama, prijateljima, vidjeti, provjeriti da li je to bilo pametno učiniti, je li bilo uredu okupiti te knjige na jednom mjestu i objaviti ih odjednom. 

(Foto: Jelena Dukarić) - Akademik Dževad Karahasan: Bosnu ne mogu uništiti!
(Foto: Jelena Dukarić)

Radiosarajevo.ba: Razgovarali smo početkom godine kada ste dobili nagradu Jeanette Schocken, nagradu građana za književnost. Zanima me koliko u Bosni kultura danas važna ili, bolje reći, koliko je zanemarena, te kakve posljedice to proizvodi?

KARAHASAN: Ja mislim da je kultura u Bosni izuzetno važna. U krajnjoj liniji Bosna je proizvod kulture. Nije bilo nikada vojske koja je pravila Bosnu, nije bilo političke stranke ili pokreta koji su htjeli ili pravili Bosnu. Bosnu je stvorila kultura, način života, često, čak bih rekao stalno, na rubu velikih imperija.

Gdje su ljudi bili prisiljeni da shvate da im je prvi komšija malo važniji i malo bliži od daleke vlade

Bosna se temelji na određenom, za Bosnu specifičnom načinu života, na kultu komšiluka, na kulturi konkretnog živog čovjeka s kojima se svakodnevno susrećemo.

Politici ili pseudopolitici, onome što se nama prodaje pod politiku, a politika nije, sa pravom politikom ima jako malo veze, kultura naravno nevažna. Ali, njima nije važno ništa. Njima je važna proizvodnja prividnih, vještačkih problema kako bi se sakrili pravi problemi.

Ako se bavite kulturom, ako pišete književnost, predajete književnost, družite se sa teatarskim ljudima, uvjerite da ljudima kultura itekako jeste važna, da ljudi upravo u kulturi prepoznaju onu supstancu koja Bosnu još uvijek drži na okupu.

Radiosarajevo.ba: Koliko u promišljanjima, u posmatranju svijeta vidite jednu dramu koju proživljuju ljudi kao, rekao bih, bića. U razgovoru s običnim ljudima, vrlo često ćete vidjeti jedan osjećaj pogubljenosti, beznađa, bezidejnosti... Ima ona epizoda s presretnutim snimcima kada zločinac Ratko Mladić kaže: 'Razvucite im pamet...'. Da li je nama u Bosni razvučena pamet,. Je li ovo svojevrsna egzistencijonalna drama ne samo ljudi u Bosni već drama ljudskih bića uopće.

KARAHASAN: Ja ne bih ovaj fenomen o kojem govorite suzio na Bosnu. Sasvim  je očigledno da je čitav svijet u svojevrsnom stanju raspada. Sasvim je očigledno da je jedna epoha zaista pri kraju, ako nije na kraju. Čovjek je biće vremena. Čovjek je čovjek dok pamti nekakvu prošlost, živi u nekakvoj sadašnjosti, sanja, projicira, namišlja nekakvu budućnost. Mi bez toga nismo i ne možemo biti ljudi.

Eror tehnike doveo nas je do toga da budemo svedeni na puku sadašnjost. Primijetili ste da doslovno svi ljudi sa sobom nosaju mobilne telefone na koje se bez prestanka javljaju, na kojima čitaju poruke, novine, e-mail poruke, reagiraju, javljaju se onome...

Svi su zatočeni u svoje sad! Čovjek ne može boraviti u svojem sad. Čovjek boravi u vremenu, čovjek mora boraviti u malo većim jedincima vremena koje mu daju koliko-toliko realan pogled na sebe samoga. Govorim o nekakvom duhovnom stanju ljudi danas.

Politička ravnoteža svijeta je potpuno narušena. Doslovno se sve raspada. Vidite sami da na sve strane bjesne ratovi, gore biblioteke, raspadaju se savezi koji su, do jučer, smatrani neupitnim i vječnim. Uspostavljaju se novi savezi koji su, koliko jučer, izgledali nemogući.

A već 25 godina sistematski iz državnih vrhova proizvode strahove. Ako čitate novine, gledate TV, pratite razne internete, vi dnevno po 17 puta budete obaviješteni da svijetu nema spasa! Da sve ide k vragu. Evo vam klimatske promjene, eno vam ekonomske katastrofe, eno vam ratovi, eno vam.... U toj količini straha, u panici koja se sistematski sprovodi ljudi se, naravno, gube. Gube nadu u opstanak, u produženje života, opstanak smisla. Nije to specifičnost Bosne. Ljudi su na cijelom svijetu uronjeni u strah više nego su kad plivaju uronjeni u vodu.

Kompletan intervju pročitajte OVDJE.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar