Piše: Faruk Vele

Danas se navršava 27 godina od krvavog napada na Kozarac, što je jedna od ključnih faza okupacije Prijedora i početka genocida u tom kraju.

Na posljednjem sastanku građana Kozarca i oficira bivše JNA-a, odnosno već Vojske Jugoslavije Slobodana Miloševića maja 1992. godine, Bošnjacima Prijedora postavljen je ultimatum da odmah predaju “7.000 cijevi”.

"Major Radmilo Zeljaja rekao nam je doslovno: "Ukoliko ne vratite 7.000 cijevi, sravnit ću Kozarac sa zemljom", posvjedočio je u Haagu, i to na suđenju zločincu Ratku Mladiću, oktobra 2012. godine, svjedok Mevludin Sejmenović, opisujući kako su srpske snage preuzele vlast u Prijedoru.

Bećir Medunjanin je kazao majoru, a kasnije generalu Zeljaji: "Kako da vratimo kad nemamo?".

Na to  je Zeljaja samo odgovorio: "To je, gospodo, vaš problem. Sastanak je završen”.

Oko 14 sati 24. maja 1992. godine napadnut je Kozarac. Napad je započeo teškim granatiranjem, nakon čega je uslijedio prodor tenkova  i pješadije. Poslije granatiranja, srpska pješadija je ušla u Kozarac i počela paliti kuće. Jednu za drugom... Žene i djeca su odvojeni od muškaraca, a muškarci odvedeni u Keraterm, Omarsku, Trnopolje. Mnoge od žrtava kasnije će završiti u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici Europe nakon Drugog svjetskog rata...

Ovim povodom podsjećamo na film Avde Huseinovića, našeg saradnika, pod naslovom "Prijedorska polja smrti" iz 2014. godine, jedno od najboljih svjedočanstava genocida, užasnog stradanja prijedorskog kraja.