Piše: Dragan Bursać

Prije desetak dana u Banjaluci je držan polumaraton. I to ne bi bilo ništa čudno da se među natjecateljima nije našlo i nekoliko mladića koji obožavaju Ratka Mladića. Možda je njih i više bilo, nikada saznati nećemo, tek ovih nekoliko junoša je ponosno i transparentno trčalo sve sa majicama na kojima se šepurio ratni zločinac Ratko Mladić.

Ne, nije ovo nekakav promašaj organizatora. Ne, nije ovo nekakva greška u samoj organizaciji. Nemojte biti naivni. Mladi ljudi su pri punoj svijesti (i upitnoj zdravoj pameti) trčali u pamučnim majicama jedan polumaraton. Naravno, od pamuka i znoja se može dobiti upala pluća, a od nošenja Ratka Mladića svugdje u svijetu kazna i isključenje - i učesnika, i organizatora, samo je u Banjaluci to bio ponos jedan živi, prenosi Al Jazeera Balkans.

Dobro je poznato da i Banjaluka i bh. entitet Republika Srpska obezbjeđuju svoje političko postojanje - paradoksalno, ali istinito - baš na veličanju zločinaca poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Biljane Plavšić ili fašističkog kvislinga Dragoljuba - Draže Mihailovića.

Nije nekakva novost reći, hej, gotovo sve poslijeratne izbore je dobila klika koja je glorifikovala najveće sramote u srpskom narodu, u istoriji srpskog naroda. Pa se u tu agendu mogu staviti i ovi mladci koji ponosno štrikaju asfalt sa majicama ratnog zločinca. Ništa više i ništa manje pod šarom nebeskim.

Polumaraton Ferhadija u zraku '93

Možda, možda je u igri mali fakat što su na polumaratonu bili ljudi od Sarajeva do Najrobija. Oni iz Kenije i ne znaju ko je čovjek sa srpskom šapkom, ali oni iz Sarajeva itekako znaju. To je onaj što je ubijao, palio, protjerivao, ništio njihove najmilije i, na koncu, počinio genocid u Srebrenici.

I sad zamislite, a nije vam teško zamisliti kako pored srušene, pa obnovljene Ferhadije, jedna Emina, Nudžejma, Elvir ili Ramiz trči zajedno sa ljubiteljima lika, djela i pamuka Ratka Mladića. I šta da kažu, kako da se ćute narečena Nudžejma, Elvir ili Ramiz uz srBske trkače?

Pa jednako kao što se i svaki nesrbin osjećao u podnožju srušene Ferhadije maja 1993. To je ta reminiscencija, to je to vraćanje sve jednakog ponavljajućeg zla. I, na koncu, to su ta djeca, djeca sa likom Ratka Mladića, koja, izmanipulisana, bez svijesti i samosvijesti, nose zlo na prsima, nose teret otaca svojih i naslijeđa svoga, ispranih mozgova, daleko od nekakve realnosti u kojoj obitava planeta Zemlja aprila 2019. godine.

Kulturna prijestolnica Evrope

Tako na fotografiji vidite mladiće kako trče banjalučki polumaraton sve sa fotografijama ratnog zločinca Ratka Mladića. E sad zamislite kako mladi ljudi, njihovi vršnjaci, trče berlinski maraton sa Adolfom Hitlerom ili Hermanom Geringom na majicama.

Dabome, nezamislivo je porediti jedan Berlin, jednu evropsku odistinsku prijestonicu kulture, sa Banjalukom, koja ironično učestvuje u trci za nominalnu, barem nekakvu nominalnu kulturnu prijestonicu. Kako će i na kom mjestu utrčati u evropski kulturni cilj sve sa ljubiteljima Ratka Mladića, vidjećemo svi zajedno.

Nije to najveći grijeh. Nije najveći grijeh u Banjaluci ovoj i ovakvoj što su one budalaste junoše trčale u majicama sa likom zločinca Ratka Mladića. A, ne!

Najveći grijeh je što je to i organizatorima polumaratona i većini domaćina Banjalučana potpuno normalna stvar, koja bi i prošla kao takva da se par "izdajnika", "soroševaca" i "stranih plaćenika" nije oglasilo. Ne smeta njima zločinac Ratko Mladić, nit' im je kad smetao. Naprotiv! Smetaju im "izdajnici" što upiru prstom u bolest RS-a. Kako sad, tako i u zadnje tri decenije.

E, to je najstrašnije, to odsustvo stida i srama da se reklamiranjem balkanskog krvnika radi nešto jezivo loše. To je sva "lošost" jednog nakaradnog sistema, koji proizvodi nekakve srBske petriJote, koji će pronositi "svjetlost" ratnih zločinaca kao ultimativnu normalnost. A ko primijeti, ko se osvrne i ko kaže, ljudi kako vas nije sramota, e do njega je, u njemu je problem. Perverzno.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.