Epidemija morbila u BiH - gdje smo pogriješili?

Epidemija morbila u BiH - gdje smo pogriješili?

U zadnjih nekoliko godina svjedoci smo porasta oboljevanja od dječijih zaraznih bolesti, i to onih koje su bile skoro potpuno eradicirane u našoj sredini, piše u komentaru za specijalizirani portal Living, prim. dr. Meliha Branković, spec. anesteziolog i reanimatolog, prenosi NAP.

Takve su, na primjer, osipne zarazne bolesti poput ospica (morbilli), šarlaha (scarlatina), vodenih ospica (varicella), crvenke (Rubeola).

Za njih je karakteristično da su jako kontagiozne - zarazne, da se prenose kapljičnim putem i bliskim kontaktom s oboljelim, te da je dječija populacija u dobi od 1-9 godina najranjivija. Posebno je teško takve zarazne bolesti držati pod kontrolom zbog zajedničkog boravka djece u vrtićima i školama.

Najteži tok bolesti od svih nabrojanih je karakterističan za morbile (ospice), praćen opštom slabošću, povišenom temperaturom, obimnim osipom, te brojnim komplikacijama koje često prate bolest, a neke od njih povećavaju smrtnost od morbila. To su uglavnom upala pluća, sinusa, mozga, kožne komplikacije i upale te febrilne konvulzije - grčenje mišića zbog visoke tjelesne temperature.

Ne postoji kauzalna terapija za morbile, to jest protiv virusa koji izaziva morbile. Terapija zapravo smiruje simptome bolesti, a kod komplikacija se uvode dodatni lijekovi i postupci, koji ne garantiraju potpuno ozdravljenje. Postoji, dakle, opasnost od trajnih oštećenja dječijeg organizma.

Prevencija

Postoji li mogućnost sprečavanja nastanka te teške bolesti? Da - to je vakcinacija kada se sistematičnom primjenom, prema protokolu, vakcinišu djeca određenog uzrasta i pritom steknu otpornost na virus morbila u vrlo visokom procentu.

Djeca koja ne obolijevaju nakon vakcinacije, na taj način štite drugu djecu od obolijevanja.

U sredini gdje se sistematično vrše vakcinacije protiv morbila, mogu se pojaviti pojedinačni slučajevi bolesti, koji se onda liječe u bolnicama ili kod kuće, ali se preporučuje izolacija, smanjenje mogućnosti kontakta, posebno sa djecom i odraslima koji imaju problem sa sniženim imunitetom ili ne smiju primiti vakcinu.

Otkud epidemija u BiH 

Pa kako nam se onda u BiH desila epidemija morbila koja je pogodila najosjetljiviji dio populacije, malu djecu, dovela ih u stanje bolesti i patnje, smrtnu opasnost i mogućnost trajnog oštećenja zdravlja?!

Dopuštam sebi kao ljekaru koji je više decenija tretirao teška, životno ugrožavajuća stanja, često sa teškom i iscrpljujućom borbom da bolest ne ostavi trajne posljedice na dalji život pacijenta, da analiziram moguće razloge pojave ove epidemije. I to iz jednog jedinog razloga, da se epidemija bilo koje zarazne bolesti ne pojavi ako se može spriječiti.

Svaka analiza počinje krucijalnim pitanjem: da li je zdravstveni sistem zakazao?

Relevantne informacije govore u prilog tome da u BiH postoji već odavno uhodan sistem praćenja zaraznih bolesti, sistematično vakcinisanje te potpuno obučen medicinski kadar.
Također, skoro uvijek je snabdijevenost vakcinama i pratećom opremom zadovoljavajuća.
Pa gdje je zapelo tako da su nam djeca u smrtnoj opasnosti, boluju od teške bolesti, pate, a neka možda nikad ne ozdrave od posljedica bolesti?

Mogući uzroci

Postoji nekoliko vrlo mogućih uzroka nastanka ovakvog stanja. Ne samo kod nas, u svijetu je od 2015. godine broj osipnih zaraznih bolesti u stalnom porastu, a Evropska Komisija je zbog porasta oboljelih od morbila donijela preporuku o 95 procentnoj vakcinaciji stanovništva, kako bi se bolest potpuno eradicirala u narednom periodu, jer i dalje izaziva smrtne posljedice kod djece.

Prvi od mogućih uzroka kod nas je potpuni izostanak promocije zdravlja, od strane sistemskih institucija, u prvom redu zdravstvenih, pa školskih, socijalnih i sportskih.

Higijenske navike, zdrava prehrana, štetne navike kao alkohol, droga, pušenje, slaba prehrana ili pretjerana gojaznost, boravak u zagušljivim prostorijama, izostanak sportskih aktivnosti i još puno loših navika.

Drugi razlog je žestoka kampanja protiv vakcinacije koju čak vode i neki medicinski djelatnici. Zbog, kako navode, pojave autizma nakon vakcinacije. Iako ne postoje relevantne, evidence-based medicine studije koje bi zaista potvrdile da su sve vakcine uzrok nastanku autizma nakon vakcinacije.

Treći i najučinkovitiji (u negativnom smislu) uzrok je medijska kampanja koja podržava stav protiv vakcinacije djece, žestoka i sveobuhvatna. Televizijske kuće, radio emiteri, printani mediji, a pogotovo internetski portali, vrve od kvazinaučnih pretpostavki, bombarduju nas često izmišljenim, a i naručenim vijestima, o kojim nekad čujemo informacije prije nego se one i dese.

Naravno da postoje ozbiljni mediji koji korektno objavljuju podatke do kojih dođu, ali konzumenti vijesti ne mogu uvijek razlučiti laž od istine.

I zadnji, ali ne i najmanji razlog je odgovornost roditelja, najvažnija i najteža uloga koja ne mora uvijek  biti i najbolje odigrana. Roditeljima u zemljama sa naprednim i uređenim zdravstvenim sistemom i medikolegalnom regulativom koja obavezuje u pravnom smislu je puno lakše.

Nekada su roditelji na ovim prostorima plaćali kazne za neispunjene obaveze slanja djece u škole ili nepoštivanje zdravstvenih pravila.

“Sigurna sam da će i pitanje štetnosti vakcina, njihovih komponenti i eventualnih propusta u njihovoj primjeni, biti strogo zakonski sankcionirane, a pogođeni pacijenti obeštećeni, zaključuje prim. dr. Meliha Branković.

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar