Piše: Orhan Hadžagić

Još jedna duga noć je ostala iza 81 miliona žitelja Male Azije i Trakije. Zapravo preciznije rečeno u najpoznatijem i najvećem gradu Turske, koji nije i glavni, ali jeste Glavni grad ove prelijepe zemlje, osvanjava tek u ovim minutama negdje oko 11 sati.

Naime, predsjednik Izborne komisije, jedine ovlaštene institucije koja može izdavati zvanične rezultate izbora, upravo je izjavio kako prema podacima koji su uneseni u njihov sistem u Istanbulu vodi kandidat Republikanske narodne stranke (CHP) Ekrem Imamoglu, a po broju glasova u stopu ga prati kadidat Stranke pravde i razvoja (AKP) Binali Yildirim.

Predsjenik Izborne komisije također navodi da se i dalje vrši brojanje glasova.

U svim ostalim gradovima glasovi su prebrojani i stanje je manje više jasno. Na nivou cijele zemlje lokalnu vlast će u skoro 45 posto opština voditi AKP dok će CHP preuzeti ili nastaviti voditi u 30 posto. Treba reći da je AKP kao i na prošlim generalnim izborima i na ovim izborima nastupila kao blok sa Strankom nacionalističkog pokreta (MHP) koji je osvoji nešto više od sedam posto glasova.

Ankara

Dva su grada simbola u Turskoj: Ankara i Istanbul. Ankara je simbol Republike Turske nastale nakon Oslobodilačkog rata kada je ovaj do tada mali gradić u srcu Anadolije odlučeno da postane prijestonica zemlje. Od 1994. godine ovaj grad vodi Melih Gokćek kao predstavnik zatvorene Refah partije, a kasnije kao predstavnik AKP partije. Kontraverznom odlukom predsjednik Turske Erdogan smjenio ga je sa položaja na koji je imenovan odlukom glasača. Dakle, u Ankari su se rodile generacije koje ne znaju niti za jednu drugu lokalnu vlast osim za AKP. Ovo jutro je posebno za njih.
AKP kao i sam Erdogan tokom žustre predizborne kampanje već su davali signale da im je jasno da će vjerovatno Ankaru izgubiti, ali ostala je bitka za Istanbul. Sam Erdogan je tokom sinoćnjeg obraćanja svojim simpatizerima sa balkona Centrale AKP u Ankari poručio “eto dobili su pa da vidimo kako će sada oni upravljati”. Vjerovatno je mislio na Ankaru, ali nije jasno da li se pomirio i sa stanjem u Istanbulu.

Istanbul

Sva je priča oko istanbulskog jorgana. Ovome u prilog ide činjenica da je šef AKP i šef Turske odlučio da svog najbližeg saradnika koji je tada obnašao funkciju predsjedavajug Turskog parlamenta skine sa te funkcije i odredi za kandidata za predsjednika Metropolitske opštine Istanbul. Čovjeka koji je bio posljednji premijer Republike Turske prije nego je prošle godine ta funkcija ustavnim promjenama ukinuta.

I Ankara i Istanbul imaju simbolički značaj kako političarima tako i običnim građanima. Ako CHP ipak preuzme kontrolu na Istanbulom to će biti najveći udarac AKP-u od njenog nastanka i mora se reći jednim dijelom vrlo uspješnog vođenja kako na lokalnom tako i državnom nivou. AKP u tom slučaju neće više beskompromisno moći koristiti opštinske ogromne resurse za potrebe rada svoje stranačke organizacije. Sada će to vjerovatno raditi neko drugi po sistemu: ako su mogli oni, hoću i ja.

Ako pak AKP ipak povrati Istanbul, što Erdogan tokom sinoćnjeg govora nije naznačio kao moguću opciju, poruka glasača i baze AKP-a će morati da se shvati ozbiljno. I oba slučaja moguće je otvaranje žustre polemike o razlozima gubitka povjerenja kod građana što će neminovno voditi do pitanja korumptivnih radnji unutar lokalnih vlasti. AKP u ovakvoj konstalciji će to teško podnijeti, a teško da će i harizma Erdogana moći spriječiti osipanje članstva ili eventualno osnivanje nove stranke desnog centra slične AKP-u.

Šta nakon ovih izbora

Erdogan je sinoć naglasio kako je pred Turskom period od četiri i pol godine bez izbora i da predstoji period reformi i programa stabilizacije. Nezaposlenost u Turskoj je dostigla rekordni nivo, kao i inflacija.

Narodu je dosta neprijateljstava, oštre retorike i izbjegavanja rješavanja pitanja od svkodnevnog značaja za stanovništvo. Običan čovjek želi šta drugo do rješenja teške ekonomske situacije u kojoj se zemlja našla i želi obnavljanje dijaloga kako među suprotstavljenim taborima u bazi tako i među političarima.

Da li će i kako reforme koje je Erdogan najavio moći usporiti ili zaustaviti pad životnog standarda i osjećaja sigurnosti u Turskoj brzo će se saznati. Turska ekonomija je više nego ikada ovisna o uvozu, a slaba turska lira to sve teže podnosi. Ekonomski analitičari najavljuju nagli porast cijena osnovnih životnih namirnica, pogotovu sada kada su izbori gotovi.