Piše: Faruk Šehić (Dani)

Oduvijek mi je bila zanimljiva politička kasta ljudi kojima je Sarajevo centar univerzuma. I ne samo oni nego i takozvani obični ljudi koji im daju podršku na izborima. Raznorodna je ta kasta i mogla bi se podijeliti na dvije grupacije, što me trenutno ne zanima. Ono što me zanima je kako smo došli u situaciju da više ne postoji kritična politička masa ljudi koji će se suprotstaviti situaciji u kojoj se nalazimo. Situacija je gora nego u aprilu 1992. kada je počeo rat a ljudi u patikama sa lovačkim puškama ustali da brane svoje živote i ideju jedne zemlje od istorijskog nestanka, prenosi Oslobodjenje.

Kako smo došli do toga da kao normalno prihvatamo činjenicu da hrvatski i srpski nacionalisti, koji sve rade pod ruku kako su i radili u dobrom dijelu rata, skoro otvoreno, u pismenoj i usmenoj formi, neprestano papagajski ponavljaju svoje političke ciljeve. A to su komadanje ove zemlje i ove države na srpski, hrvatski dio. Ono što ostane je neki novi bantustan, novi Lesotho, koncentracioni logor za sve one koji nisu ni Srbi ni Hrvati.

Došli smo tako što se famozno i nepostojeće političko Sarajevo, babaroga mainstream medija u Hrvatskoj, bavilo pljačkanjem svoga naroda. Ono se bavilo zgrtanjem novca koji su dobijali za krokodilske suze koje su lili pred arapskim svijetom. Jer suze znače novac. Lažne suze nad genocidnom sudbinom koja je zadesila njihov narod tako što je vođa tog naroda rekao najgluplju izreku u povijesti čovječanstva: “Spavajte mirno, rata neće biti.”

O, da, rata je bilo. Svi ga stalno osjećamo. I sve ovo što se sada dešava u političkom smislu je posljedica nezavršenog rata. Rata koji smo morali naprasno prekinuti, jer su nam naši saveznici zabranili da oslobodimo Banjaluku i na taj način jednom završimo sa genocidnom tvorevinom.

Bukvalno je politička stranka SDA prodala humani, politički i svaki drugi kapital koji smo imali na osnovu žrtve, koju smo kao najbrojniji narod u BiH podnijeli. Jer da nije bilo jednog naroda i Armije BiH Bosna i Hercegovina bi prestala postojati još 1992.

Kompletan teskt pročitajte OVDJE.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku bh. informativnog servisa INS.