Piše: Tomislav Marković

Možda se Aleksandar Vučić i odrekao svoje griješne prošlosti, ali nepokorna prošlost nema namjeru da se odrekne njega. Zamaskirana tankom evropejskom glazurom, vreba iz prikrajka, skrivena u dubini duše, uvijek spremna da ga zaskoči, prenosi Al Jazeera Balkans.

Prije neki dan, na konferenciji za štampu koju je Vučić upriličio tokom obilaska Kliničkog centra Srbije, prošlost se vratila u punom sjaju. Novinari su najviše bili zainteresovani za pitanje Kosova, pravili su paralelu između govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu 1989. godine i predstojećeg Vučićevog odlaska u Mitrovicu, a predsjednik Srbije je na tu temu rekao:

"Milošević je, vjerovatno ili svakako, imao dobre namjere da zaštiti srpske interese govoreći na Gazimestanu. Nažalost, to se u dobrom dijelu pretvorilo u svoju suprotnost, kako zbog stranog faktora, tako zbog slabe srpske ekonomije, tako i zbog mnogo drugih problema. I zato ne može te zasluge u istorijskom smislu da nosi, iako je nesumnjivo želio dobro svom narodu."

Teško je razlistati sve slojeve konfuzije koje ova kratka izjava sadrži, ali vrijedi pokušati, jer se u njoj krije suština Vučićevog pogleda na nedavnu prošlost Srbije, na ulogu Miloševića u krvavom raspadu Jugoslavije, na apokalipsu u kojoj je i sam aktivno učestvovao, u okviru svojih skromnih mogućnosti.

Za početak, zaboravne poput Vučića valjalo bi podsetiti na neke elementarne činjenice: Milošević je bio ubjedljivo najgori vladar u istoriji Srbije, okrutni ratni zločinac, mastermind udruženog zločinačkog poduhvata, masovni ubica i političar koji je svoju zemlju odvukao do najdubljeg moralnog i materijalnog dna.

Preciznu definiciju odnosa Miloševića i srpskog naroda izrekao je advokat Srđa Popović još 2006. godine u jednom intervjuu.

"Dugoročno gledajući, pogotovo kroz prizmu duhovnih vrijednosti, Milošević je Srbima i Srbiji nanio neprocjenjivu štetu. Za mene je on, bez izuzetka, najveći neprijatelj srpskog naroda u istoriji", sumirao je Popović, i tome se malo šta ima dodati.

Vučić referiše na čuveni Miloševićev govor održan na Gazimestanu na proslavi 600. godišnjice Kosovske bitke, pred ogromnom masom poklonika i obožavalaca, kojih je, prema nekim procjenama, bilo čak dva miliona. U tom govoru Milošević je izgovorio i znamenite, zlokobne rečenice:

"Šest vjekova kasnije, danas, opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene."

Milošević je jasno obznanio svoje namjere i najavio buduće ratove, koje će započeti napadom na Hrvatsku dve godine kasnije. Sve pod lažnim izgovorom "zaštite srpskih interesa", za koje ga nikad nije bilo briga, ali izgleda da to Vučić još nije shvatio. Gdje god je Milošević štitio famozne srpske interese, Srba više gotovo da i nema.

U istom gazimestanskom govoru Milošević se obrušio na srpsku neslogu, zbog koje je navodno izgubljena Kosovska bitka, suprotstavljajući razjedinjenosti srpskih velikaša aktuelno stanje, govoreći "Srbija je danas jedinstvena" i hvaleći narodnu "svijest o slozi i jedinstvu".

Posebno je istakao: "Srpski narod je ove godine postao svjestan nužnosti svoje međusobne sloge kao neophodnog uslova za svoj sadašnji život i dalji razvoj."

Kompletan tekst možete pronaći ovjde.