Nenad Radičević, vanjskopolitički komentator i dopisnik iz Njemačke za brojne medije na Balkanu, tvrdi u autorskom tekstu za Al Jazeeru Balkans da je njemačka spreman spasiti turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nakon najnovijih sukoba sa Amerikom i ekonomskih posljedica takvog jednog geopolitičkog sraza.

„Zapravo njemačku kancelarku, koliko god imala kritika na poteze turskog predsednika Recepa Tayyipa Erdogana, međunarodne okolnosti tjeraju da učini što je više moguće da u Turskoj ne dođe do bezbjednosnog i finansijskog sunovrata“, navodi Radičević.

U situaciji u kojoj SAD više nisu odlučujući faktor na Bliskom istoku, navodi ovaj autor, Merkelova se priklanja Rusiji i nastoji da noćne more izbjegne diplomatskim putem i to samitom lidera Rusije, Turske, Njemačke i Francuske.

„Ona svesrdno podržava ovu Erdoganu ideju, ali još ne može da potvrdi da će se to dogoditi već 7. septembra. Upravo priprema ovog samita mogla bi da bude jedini vidljivi uspjeh susreta sa Putinom u dvorcu Meseberg“.

Njemačka vlada nastoji i da ubijedi tursku vladu da ne odbija pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Kako ističu njemački mediji, to je pokušao lično njemački vicekancelar i ministar finansija Olaf Scholz u telefonskom razgovoru  sa Betarom Albayrakom, Erdgoganovom zetom koji je nedavno izabran za ministra finansija.

Prema saznanjima političkog magazina Spiegel, Albayrak je Scholzu rekao da namjerava da posjeti zemlje Zaljeva u potrazi za „prijateljskom pomoću od prijateljskih vlada“, ali i da se nada da je „Rusija spremna ponudi novac Turskoj“.

„MMF smatra da turska centralna banka mora pod hitno da podigne kamatne stope kako bi spriječila pad turske lire, a vlada da sprovede rezove u državnom budžetu. Ankara zasad to odbija. Iako finansijska bura u Turskoj ne prijeti da zapljusne i velike njemačke banke, u Njemačkoj se pomno prati činjenica da bi to moglo da utječe na ostatak eurozone. Prošle sedmice je Evropska centralna banka istakla zabrinutost za tri velike banke koje su ranije finansirale Erdoganove projekte – španska BBVA, francuska BNP Paribas I italijanska Unicredit“, navodi  Radičević.

Dogovor o Erdoganovoj poseti Berlinu izazvao je oštre kritike ljevičarski orijentirane njemačke opozicije. Nekadašnji lider Socijaldemokratske partije i Ljevice, koji je bio i ministar finansija, Oscar Lafontaine, osudio je planiranu posjetu, tražeći od "savezne vlade da prestane da snabdijeva Erdogana oružjem".

"I ona (Merkel) mora da jasno stavi do znanja da ne može da podržava put ka islamističkoj diktaturi u bilo kojoj formi", rekao je Lafontaine.

"Kancelarka Angela Merkel je Erdogana angažovala kao izbacivača i sada je talac sopstvene politike".

Socijaldemokratski šef njemačke diplomatije Heiko Maas je branio planiranu posjetu, baš kao i čelnici kancelarkinog konzervativnog bloka.

"Suočavamo se sada sa velikim vanjskopolitičkim izazovima. O njima moramo da raspravljamo i iz tog razloga je Erdogan dobrodošao", istakao je za list Rhein-Neckar-Zeitung šef poslaničke grupe Merkeline stranke u Bundestagu, Volker Kauder, dodajući, pak, da ne vidi način na koji bi EU mogla da pomogne Turskoj izvan već postojeće podrške.

Najveći turski partner

Premda njemačke banke neće značajnije osetiti tursku krizu, vodeća njemačka industrijska grana – automobislka industrija – već je prošlog mjeseca osjetila za 36 posto manju prodaju u Turskoj nego u istom mesecu prošle godine.

To i dalje ne predstavlja značajan finansijski udar na njemačku ekonomiju, ali činjenica da bi destabilizacija Turske mogla da poljulja ulogu Turske kao svojevrsne brane za ulazak većeg broja izbjeglica sa Bliskog istoka u EU dovoljna je da kancelarkin angažman oko Turske doprinese i pozivu Putinu da dođe u Njemačku. I to ne samo zbog Turske.

"Oboje (Merkel i Putin) žele da pošalju signal Vašingtonu da oni sebi neće dozvoliti da ih ucjenjuje predsednik SAD Donald Trump", ističe Stefan Meister, stručnjak Njemačkog  vijeća za vanjske poslove.

„Na kraju, podsjećanje - Njemačka je najveći turski ekonomski partner sa trgovinskom razmjenom koja je prošle godine iznosila 37 milijardi eura. Oko 7.000 dijelom ili u potpunosti njemačkih kompanija posluje u Turskoj, investirajući oko 13 milijardi eura, dok je Turska je šesnaesto po veličini izvozno tržište za Njemačku koja tamo proda robu u vrijednosti od 21,4 milijarde eura“, zaključuje autor na kraju teksta za Al Jazeeru Balkans.

 Kompletan tekst možete pročitati ovdje.