Bajrami i drugi blagdani, porodični susret, rodbinske posjete, godišnji odmori i, naravno, tradicionalno bogate sofre, vrijeme je kada se najlakše pretjeruje u hrani, pa valja imati na umu kako i kada jesti i piti, a da to ne ostavi posljedice po naše zdravlje i to kako se osjećamo.

Najveća opasnost, svakako, vreba u konzumiranju prevelikih količina hrane, pića, slatkiša... Da bi naši susreti u sjećanjima ostali po lijepim usomenama, a ne po mučninama, savjet je jednostavan – ograničite se.

Da je to ispravan put dokazuju kur'anske poruke, ali i ishrana Božijeg poslanika Muhameda s.a.v.s. odnosno njegov sunet.

«I jedite i pijte samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju» (E-a'raf,31).

Ibn-Abbas, r.a. je rekao: «Allah je u ovome ajetu dozvolio jedenje i pijenje u kojem nema pretjerivanja niti gordosti».

Utoliti glad i utažiti žeđ, onda kada je to potreba nalaže, je lijepo i sa stanovišta razuma i sa stanovišta Zakona (Šerijata), jer se time čuva duša i vodi briga o tijelu, piše dr. Abdulbasit Muhammed Es-sjjid u knjizi «Ishrana poslanika Muhammeda a.s. – Hrana između bolesti i lijeka» (prijevod prof. Amira Mehića, Ilum d.o.o., Bužim). Ali, prekomjernost oslabljuje organizam, umrtvljuje dušu, te slabi izvršavanje ibadeta. Šertijat je to zabranio, a razum osudio.

 Ali, neki učenjaci kažu da je uzimanje veće količine hrane nego što nam je potrebno zabranjeno (haram), dok drugi tvrde da je pokuđeno (mekruh).

U malim količinama hrane su brojne koristi. Među njima je i to da se čovjek zdravijeg orgaizma, da se bolje čuva, bolje razumije, manje spava i lakše diše.

Ako puno jedemo, oteža nam želudac, pojavi se bezvoljnost, iz toga se izrode različite bolesti i potrebni nam je više liječenja nego kada jedemo malo hrane. Neki mudraci su kazali «Manje hrane, više lijeka».

Vjerovjesnik s.a.v.s. odlično je pojasnio šta ovo znači i njegovi riječi su korisnije od izjava ljekara. On s.a.v.s. je rekao:

«Čovjek ne može napuniti goru vreću od svog stomaka. Dosta mu je nekoliko zalogaja koji će ga održati sposobnim za rad. A ako već hoće, onda neka bude trećina za hranu, trećina za vodu i trećina za disanje» (Tirmizi).

Naši učenjaci kažu:

«Da je Hipokrat ovo čuo,zadivila bi ga ova mudrost».

Spominje se da je Er-Rešid imao dobrog ljekara kršćanina, pa je on upitao Aliju ibn Husejna: «U vašoj Knjizi (Kur'an) nema ništa iz medicine, a postoje dvije vrste znanja: vjersko i medicinsko znanje». Alah je sažeo svu medicinu u poka ajeta u našoj knjizi». Ovaj je upitao: « A koji je to ajet?». Alija odgovori: «Uzvišeni je rekao: «I jedite i pijte, samo ne pretjerujte...».

Kršćanin je potom rekao: «Od vašeg Poslanika nije preno ništa iz medicine»: Alija je rekao: «Allahov Poslanik s.a.v.s., sažei je svu medicinu u jednoj kratkoj izjavi. Kršćanin je opet upitao: «A koja je to?». Želudac je kuća lijeka, susttezanje je glava svakog lijeka, dajte svakom tijelu ono što je naviklo», završio je Alija. Kršćanin je rekao: «Vaša knjiga i vaš Poslanik nisu pretkeli Džalinusa».

Ja kažem, piše es-Sejid: Rečeno je da je liječenje bolesnika ima dvije polovine: pola je lijek, a pola odricanje. Ako se one spoje, pacjent kao da je ozdravio, a ako ne, onda mu je odricanje preče, jer mu je lijek vez odricnanja neće pomoći,a odricanje bez lijeka pomaže.. Allahov Psolanik s.a.v.s. je rekao:

Odrcianje je temelj svakog lijeka.

Ovo znači, a Allah najbolje zna, da ono odciranje čini da od svakog lijeka ima koristi. Zato se kaže: večina liječenja kod Hindusa sastoji se od odricanja. Bolesniku se ne daje jelo, niti piće i ne razgovara se s njima nekoliko dana. Tako ga bolest prođe i on ozdravi.

«Ne pretjerujte», tj. u uzimanju velikih količina hrane i pića. Od Avna ibn ebi-Džuhejfe se prenosi da je njegov otac rekao:

«Jeo sam poparu sa telećim mesom, pa sam otišao Vjerovjesnku s.a.v.s., a bio sam zadihan od velike količine hrane, pa je on rekao: «Suzdrći se od podrigivanja, Ebu-Džuhejfe, najviše ljudi koji su bili siti na dunjaluku najduže će gladovati na Sudnjem danu».

Ebu Džuhejfe više nikad nije napunio stomak i preselio je sa ovog svijeta, a da više nikada, kada bi jeo, ne bi zasitio.

Vjerovjsnik s.a.v.s. je pojasnio granice pretjerivanja i rekao.

 «Vid pretjeravanja je da pojedeš sve što poželiš».

Lukman je poroučio svome sinu: «O sinko moj, ne jedi kada si već sit, da to baciš psu, bolje je nego dati pojedeš».

Prekomjerno konzumiranje hrane može dovesti do različitih bolesti, a to su bolest zakrečenja arterija (arterioskleroza), koja može izazvati negativne učinke na mozak, srce, bubrege... Također, prejedanje može dovesti do povrišenog krvnog pritiska, gojaznosti i bolesti zglobova, artritisa, dijabetesa...

Dr. Ibrahim Fehim u svojoj knjizi «Liječenje samoga sebe hranom» spominje da je jelo prirodna potreba, moramo je izvršavati i moramo je zadovoljavati kada god nam se poveća želja za hranom, ona se brže i lakše probavi. Međutim, ako užitak kojeg osjećamo nestane, a mi smo još za sofrom (stolom), osjetimo tjeskobu (zbog popunjenosti hranom) i smetnje što je dokaz da smo nešto učinili pogrešno.

Podrigivanje, zapuhanost i tome slično su crvena svjetla koja nas upozoravaju na opasnost od onoga čime ćemo se suočiti ako budemo ponavljali takvo nešto i budemo jeli količine poput one koje smo upravo pojeli ili ako ne prestanemo jesti one vrste hrane koje naš želudac ne podnosi.

Osoba treba da se odrekne od bilo koje vrste hrane koji njen želudac ne podosi. Vreste hrane su brojne, njihovi oblici su raznovrstni i onda je lahko odreći se jedne ili dvije vrste hrane, iako ta vrsta jrane nekom drugom uopće ne škodi, jer se želuci razluikuju isto kao što se razlikuju i ljudi.

Zbog toga uvijek trebaš poznavati karakteristike svog želuca i trebamo znati koja mu vrsta hrane koju voliš odgovara, jer sve št ti voliš, želudac ne mora voljeti, on će šutjeti ako mu ti silom nametneš nešto što on ne voli, ali će ti se na kraj vratiti posljedice: nećeš moći raditi ili ćeš imati smetnje u nekim organima.

Vremena obroka

Uzimanje tri obroka dnevno najbolji je raspored uzimanja hrane za organizam. Izbjegavaj međuobroke i pokušaj večerati najmanje dva sata prije spavanja. Dorasle osobe ovo ne trebaju kršiti izuzev ako imau prijeke potrebe. Za djecu ne smeta ako jednu više puta, akao što neće smetati ni to da bolesnik jede više puta ukoliko za tim osjeti potrebu.

Nije pametno da čovjek uvijek ima ukusne hrane nadohvat ruke jer bi se moglo desiti da dođe u iskušenje i pojede je između obroka kao što nije dobro ni to da čovjek jedne u pola noći ili u sred dana dok obavlja posao. Ovo mu neće puno naškoditi ako se ešava ponekad, ako to nije redovna navika, sve dok zbog toga ne osjeća smetnje u probavnom sistemu. U slučaju bolesti poremećaji u redosljedu zdravolg uzimanja obroka ima negativne efekte posebn ako se to dešava nekoliko sedmica ili mjeseci, tada će se bolst pogorškati posebo ako je želudac oštećen i pun rada.