Piše: Massoumeh Torfeh

Postavljanjem Mikea Pompea za novog državnog sekretara i Johna Boltona za savjetnika za nacionalnu sigurnost, američki predsjednik Donald Trump napravio veoma agresivan tim protiv Irana, pokazavši kako planira zaobići diplomatiju, odbaciti iranski nuklearni sporazum i možda posegnuti za vojnom akcijom kako bi promijenio režim.

Trumpov protiviranski tim ima podršku njegovih regionalnih saveznika. Imao je sastanke u Bijeloj kući s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom 5. marta i saudijskim prijestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom 20. marta kako bi osigurao saradnju. Dodatno su 23. marta američki, saudijski i emiratski (UAE) savjetnici za sigurnost održali sastanak u Bijeloj kući kako bi razmotrili kako se "suprotstaviti malignom utjecaju i provokativnom ponašanju iranske administracije", prenosi Al Jazeera Balkans.

Trump je možda razmjestio ekipe, ali mu i dalje neće biti lako poduzeti odlučnu akciju protiv Irana. Očekuje se kako će u maju Trump odbaciti nuklearni sporazum, kao prvi korak, no čak ni ovo neće biti laka odluka za njega. Istog mjeseca planira održati ključni prvi sastanak s liderom Sjeverne Koreje Kimom Jong-unom, koji će vjerovatno biti nesklon vjerovati predsjedniku koji je upravo odbacio međunarodni sporazum.

MEK: Kombinacija islama i marksizma

Možda odluči odbaciti dogovor i suočiti se sa svim posljedicama, ali će se onda naći pred još težim problemom: šta raditi s Iranom nakon raskida dogovora? Njegova moguća opcija bi mogla biti pokušaj i stvaranje nekog oblika haosa kako bi destabilizirao Iran i istjerati iransku administraciju iz njenih zona uporišta kako bi SAD mogao diktirati uvjete i biti jača strana. Ovo bi se moglo desiti slanjem logističke i finansijske podrške opoziciji u Iranu, finansiranjem poželjnih "terorističkih napada", miješanjem u izbore ili podržavanjem unutrašnjih protesta i demonstracija.

Iako u državi vlada raširena ljutnja zbog manjka ekonomskog napretka, opozicija bez lidera i organizacije teško će namjerno sarađivati sa SAD-om kako bi svrgnula iranski establišment. Oni znaju kako bi na taj potez brutalno odgovorile iranske sigurnosne snage. Također, Irancima je u sjećanju svjež udar iz 1953. godine, koji je pokrenuo SAD, pa je malo vjerovatno da će opozicija podržati novu promjenu režima ili udar uz pomoć SAD-a. Štaviše, najjača opoziciona sila Irana je već u vlasti. Umjereni predsjednik Hassan Rouhani je napravio savez s reformistima i zajedno pokušavaju naći prostora u sistemu, iako imaju na raspolaganju veoma mala sredstva. Njihov način saradnje sa Zapadom bio je kroz Iranski nuklearni sporazum i njegovo ukidanje za njih bi bila posljednja kap.

John Bolton je u prošlosti zagovarao zajednički napad Izraela i SAD-a na iranska nuklearna postrojenja, zajedno sa "žestokom američkom podrškom iranskoj opoziciji kako bi se promijenio režim u Teheranu". To je opasna i uzaludna solucija. Napadi na iranske nuklearne instalacije mogli bi izazvati žestok odgovor snaga Iranske revolucionarne garde, što bi obuhvatilo cijelu regiju i vjerovatno dovelo do sukoba s Izraelom.

Ideja promjene režima bez održive alternative također je bila problematična u ranijim slučajevima Iraka i Libije. Sedmogodišnji američki pokušaj SAD-a da zamijeni Bashara al-Assada u Siriji također nije uspio. Nadalje, Bolton zagovara dovođenje na vlast u Iranu bivšu "terorističku" grupu, Organizaciju Muhahedin-E Khlaq, za koju smatra da je "održiva" alternativa Islamskoj Republici. Boltonova vjera u MEK je loše zasnovana. Grupa s kataloškim kršenjima ljudskih prava ima ideologiju koja miješa islam i marksizam, a za neke eksperte je "kult". Premda tvrdi kako je usvojila umjerene politike od 2012. godine, kada je uklonjena sa američke liste "terorista", većina Iranaca i dalje odbacuje odluku ove grupe da se bori na strani Saddama Husseina tokom Iransko-iračkog rata 1980-ih.

Kad se udruže Iran i Rusija...

Istraživanje koledža Boston pokazuje kako je SAD pokušao promijeniti vlade drugih država 72 puta tokom Hladnog rata i u 66 slučaja se desilo skrivenim akcijama. Prema podacima, većina ovih pokušaja propalo, što pokazuje kako pokušaji promjene režima "rijetko uspijevaju onako kako žele države koje interveniraju". Štaviše, 40 posto država koje su imale strano nametnute vlasti iskusili su građanske ratove u narednih 10 godina od promjene režima. Ovi rezultati pokazuju da, kada je režim diktatorski ili korumpiran, postoje kompleksni prikriveni razlozi zašto se jednostavno ne može desiti "promjena režima". "Amerikanci zahtijevaju jače poteze prema Iranu i mi moramo ojačati naše stavove prema Istoku, naročito prema Kini i Rusiji", kazao je agenciji Isna Alaeddin Boroujerdi, šef komisije za nacionalnu sigurnost iranskog Parlamenta.

Trgovinski rat  Trumpa s Kinom, njegov diplomatski rat bez presedana s Rusijom, kombinirani s jačanjem njegovih tvrdokornih stavova prema Iranu. mogu samo ojačati iranske vojne i ekonomske veze sa dvije istočnjačke sile na štetu Zapada. Izolirani Iran i Rusija mogu bolje surađivati na prikrivenim akcijama u područjima naročitog američkog interesa, kao što je Afganistan, i konsolidirati pobjede u Siriji. Iran može dati daleko više sredstava za pomoć Hezbollahu, Palestincima, Assadovom režimu i pokretu Husi u Jemenu.

Od marta ove godine, Trumpova administracija se od diplomatije odmakla u korist razmještanja snaga za specijalne operacije u 149 država – povećanje sa 138 2016. godine. Trump izgleda kao da je izgubio skoro sve šanse da stvori neku platformu za direktne razgovore s Iranom. No, njegove mogućnosti za alternativni i agresivni pristup također izgledaju veoma ograničene.