“Imati ili biti” naslov je djela čuvenog socijalnog psihologa Ericha Fromma iz 1976. godine. Fromm je u svom djelu, nastojao ukazati na suštinsku razliku između “imati” i “biti”.
U vremenu u kojem živimo, u Domovini koju baštinimo i državi koju treba da izgrađujemo, čini mi se nasušnom potrebom, osvrnuti se na djelo slavnog njemačkog filozofa, koji je u najtežim historijskim okolnostima, nacistima hrabro rekao veliko “Nein” i odlučio da “bude”…
Prošao je Fromm težak životni put: od Hessena i obala historijske Majne, do egzila u Americi, pa na koncu do Švicarskih planina. Ono što krasi njegov život, koji je i sam po sebi “djelo”, je izuzetan osjećaj za ljude, prirodu, pravdu i pravičnost. Po svaku cijenu!.
Valja ukazati na pojavnost da je u našem “tragično projektovanom” društvu dominantno ono prvo, “imati”; imati po svaku cijenu!.
U eri materijalizma koja u Bosni traje evo već nekoliko decenija, a što je neumoljivo pokazalo historijsko iskustvo, prvo što strada jeste ljudskost, odnosno empatija i socijalna pravda, a pojačava se unutarnji ego do neslućenih razmjera.
Nesvjesno toga, ili da budemo precizniji, društvo nedovoljno svjesno toga upada u tešku zamku ili zabludu dodatnog veličanja takvih egoističnih pojedinaca, u kojima poneki, a što je opet pogubno, vide i “uzor” pa nas to kao ljude decenijama evo vrti u sverazarajući krug. Taj zamišljeni “uzor” je, sve su naznake, zapravo, “uzrok” stanja u kojem živimo?
Pri tome, valja i to reći, stvara se armija nezadovoljnih i nesretnih ljudi koji bi da “imaju” jer to je naprosto, postao svojevrsni, pa gotovo podrazumijevajući “uspostavljeni obrazac ponašanja” u kojem se pojedinci odlično “snalaze”.
Takvo jedno stanje teškog beznađa, dovodi nas, opet, do jednog drugog Frommovog djela, pod iznimno dojmljivim naslovom, a koji glasi: “Anatomija ljudske destruktivnosti”. I to djelo treba pažljivo iščitati, a za one manje strpljive dovoljno je da svijet, ljude i društvo oko sebe posmatraju širom otvorenih očiju i pri tome da vjeruju sebi i onome što vide!!!
O dubokim osjećanjima (koja ne vrijedi više potiskivati) možda ćemo pisati nekom drugom prilikom, a sada u ovim trenucima duboke i stvarne noći, možemo izraziti i sljedeću misao:
Ljudska prava su precizno navedena i jasno normirana u svjetskim i lokalnim razmjerama. Ona su brojna i sveobuhvatna, a iz njihove filozofije izbija sljedeće pitanje:
Imamo li kao ljudi pravo na sreću? Ili, da pogledamo u bit bitka (kako to uče filozofi) i “budemo” u onom Frommovom smislu, nebi li nekako spoznali uzroke i otklonili društvene slabosti…
Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!